
ISHRANA SRBA U 19. VEKU BILA JE JEDNOLIČNA Da li znate kada je krompir stigao u Srbiju i zahvaljujući kome? (VIDEO)
Krompir je iz Evrope u Srbiju doneo Dositej Obradović, a ovo su biljne kulture u ishrani Srba tokom 19. veka
Krompir je iz Evrope u Srbiju doneo Dositej Obradović, a ovo su biljne kulture u ishrani Srba tokom 19. veka
Đuveč je jedno od onih jela za koje vam nije potrebno ni veliko iskustvo ni mnogo vremena za pripremu. Idealan je ručak na kašiku, a zadovoljiće i nepca ljubitelja mesa i povrća.
Recept za ovo starinsko, a veoma ukusno jelo, sastoji se iz dve namirnice meso i mladi luk. Dodaje se i spanać ili blitva i kiselo mleko na kraju kad se posluži.
Pronalazak a zatim prodaja tartufa postaju sve unosniji posao u Srbiji. Mnogi se odlučuju na potragu za malim, crni pečurkama koje vrede čitavo bogatstvo.
Svi znaju za nju, salata je koja se najčešće naručuje u kafanama i restoranima u ovom delu Balkana, a kao što postoje razne teorije o nastanku naroda od koga vodi njen naziv, tako se u različitim delovima regije priprema na isti, ali ipak različit način. Reč je, naravno, o šopskoj salati, koja je 2014. godine izabrana za najpopularnije jelo u Evropskoj uniji.
"Što hladnije postaje napolju, toliko nam se čini ukusnija tradicionalna topla pača"
Paprikaš (mađ. paprikás) je jelo sa mesom i krompirom. Pretpostavlja se da izvorno potiče iz Mađarske. Najbolji je kada se kuva u kotliću na otvorenoj, laganoj vatri.
Pravi vrganj ili hrastov vrganj ili samo vrganj, jestiva je gljiva iz roda vrganja koju možemo naći u nižim krajevima unutrašnjosti ili višim krajevima submediterana. Ona raste na proplancima i obično na sunčanim obroncima prekrivenim mahovinom od leta do jeseni. Raste u Šumadiji, Bosanskoj Krajini, u okolini Banjaluke, u Slavoniji, na Kordunu i Baniji itd. je vrlo čest.
Gulaš je odličan i kada se podgreje na umerenoj temperaturi. Možete umesto krompira dodati testetninu ili njoke...
Vojvođanska kuhinja je najbolji primer ukrštanja kultura i suživota naroda na jednom prostoru.
Červiš ili ajmokac je staro jelo sa piletinom u sosu od belog luka. Kolevka ovog jela je Istočna Srbija, u Aleksincu i Kruševcu je poznato kao červiš, a u Pirotu kao ajmokac. Razlika kod pripreme je što je kod ajmokca sos ređi, a kod červiša gušći.
Sarmu, punjenu papriku, roštilj, riblju čorbu, mućkalicu, pite ali i torte i kolače najbolje spremaju Nišlije, bar sudeći po rezultatima Državnog prvenstva. Kažu da je njihova najveća "tajna" način na koji pripremaju poznata jela sa juga Srbije, ali i gurmanluke savremene kuhinje.
Autor knjige Stari Pirot, Vladimir M. Nikolić (1872.-1944.), zavirio je u najstarija vremena i zapisao koja su se starinska jela pripremala u prošlosti u Pirotu. Jedna od njih su ova posna jela.
Nakon što se od brašna, vode i sode bikarbone (kvasca) umeša testo, razvija se oklagijom, premazuje mešavinom jaja i mrvljenog sira, preklapa i prži u vreloj masnoći. Plašinte se služi i tople i hladne.
Štrudla sa jabukama (njem. Apfelstrudel; češ. štrúdl) je tradicionalna bečka štrudla, popularno pecivo u Austriji, Bavarskoj, Češkoj, Severnoj Italiji i u mnogim drugim evropskim zemljama koje su nekada pripadale Austrougarskoj (1867–1918).
Nijedan kolač kao kuglof ne dopušta toliko mašte i kreativnosti. Bukvalno sve što imate u kući možete da iskoristite i stavite u kalup za kuflog i eto: dobićete neverovatno ukusan i bogat kolač.
Banatska ravnica je posebno poznata po domaćicama koje prave najbolja testa i proizvode od brašna, koje nigde ne narastu bolje i čiji ukus predstavlja savršen užitak za nepca.