Zašto je Stefan Lazarević jedan od najvažnijih vladara srpske istorije -vladar iz reda Zmaja i tvorac Manasije
Među svim vladarima srednjovekovne Srbije, retko ko se ističe kao despot Stefan Lazarević (1377–1427). Sin kneza Lazara i kneginje Milice, naslednik Kosovske tradicije i poslednji veliki vitez srpske srednjovekovne države, Stefan je ostavio neizbrisiv trag u istoriji i kulturi. Njegova vladavina bila je most između izgubljenog carstva Nemanjića i buduće borbe za opstanak pod Osmanlijama.
Naslednik Kosovskog zaveta
Stefan Lazarević postao je vladar kao trinaestogodišnjak, nakon pogibije kneza Lazara na Kosovu 1389. godine. Njegova mladost protekla je u teškim okolnostima – Srbija je bila oslabljena, okružena Osmanlijama i Ugarima, a narod je tražio oslonac u mladom vladaru. Uprkos mladosti, Stefan je izrastao u odlučnog i mudrog vođu.
Viteški ratnik i ugled u Evropi
Možda vas zanima:
Despot Stefan Lazarević: Vladar i pesnik koji je doneo viteške turnire u Srbiju
Kako je srpski despot spojio vojnu snagu, umetnost i evropsku vitešku tradiciju
U NJEMU SE ČUVAJU MOŠTI DESPOTA STEFANA LAZAREVIĆA: Visoke zidine manastira Manasija skrivaju bogatu istoriju
Manastir Manasija očarava svojim uzvišenim izgledom.
Možda vas zanima:
Despot Stefan Lazarević: Vladar i pesnik koji je doneo viteške turnire u Srbiju
Kako je srpski despot spojio vojnu snagu, umetnost i evropsku vitešku tradiciju
U NJEMU SE ČUVAJU MOŠTI DESPOTA STEFANA LAZAREVIĆA: Visoke zidine manastira Manasija skrivaju bogatu istoriju
Manastir Manasija očarava svojim uzvišenim izgledom.
Možda vas zanima:
Despot Stefan Lazarević: Vladar i pesnik koji je doneo viteške turnire u Srbiju
Kako je srpski despot spojio vojnu snagu, umetnost i evropsku vitešku tradiciju
U NJEMU SE ČUVAJU MOŠTI DESPOTA STEFANA LAZAREVIĆA: Visoke zidine manastira Manasija skrivaju bogatu istoriju
Manastir Manasija očarava svojim uzvišenim izgledom.
U mladosti je bio turski vazal i borio se u bitkama kao saveznik Osmanskog carstva, ali se ubrzo okrenuo ka Zapadu i pridružio hrišćanskim silama. Njegova hrabrost došla je do izražaja u Bici kod Angore 1402. godine, gde je komandovao srpskim odredom i ostavio snažan utisak. Kao nagradu, vizantijski car Manuel II Paleolog mu je dodelio titulu despota, jednu od najviših u Vizantiji.
Stefan Lazarević bio je član viteškog reda Zmaja, zajedno sa evropskim vladarima, što ga je svrstalo među najuglednije ljude tog vremena. U narodnom pamćenju ostao je i kao ratnik izuzetne hrabrosti, ali i čovek viteških vrlina – pravi „srpski kraljević Artur“.
Zaštitnik i obnovitelj Beograda
Jedno od njegovih najvećih dela bila je obnova Beograda, koji je 1404. godine dobio na upravu od ugarskog kralja Žigmunda. Od male pogranične tvrđave, Stefan je Beograd pretvorio u pravu prestonicu: utvrdio je zidove, izgradio palate, crkve i kulturne centre. Beograd je tada prvi put postao glavni grad Srbije i ostao to sve do pada pod Osmanlije.
Lepote Srbije/J.J.
Graditelj i mecena
Stefan Lazarević je bio i veliki graditelj i mecena. Podigao je ili obnovio brojne manastire i crkve: najpoznatija je njegova zadužbina Manasija, podignuta 1418. godine kod Despotovca. Manastir je bio i duhovni i vojni centar, sa moćnim zidinama i kulama, a u njegovom sklopu radila je Resavska škola, jedno od najznačajnijih prepisivačkih i prosvetnih centara tog doba.
Pesnik i zakonodavac
Osim što je bio vladar i ratnik, Stefan Lazarević bio je i pesnik. Njegovo delo „Slovo ljubve“ ubraja se u vrh srpske srednjovekovne književnosti, a govori o prijateljstvu, ljubavi i ljudskim vrlinama. Bio je i zakonodavac – doneo je zakone koji su uređivali državnu upravu i feudalne odnose, nastojeći da očuva red i pravdu u teškim vremenima.
Nasleđe viteškog vladara
Despot Stefan Lazarević umro je iznenada 1427. godine kod sela Glavica, u lovu. Iako bez naslednika, ostavio je Srbiju jaču nego što je bila posle Kosovske bitke. Njegovom smrću završava se jedno veliko poglavlje srpske srednjovekovne istorije, ali njegovo delo živi kroz Beograd, Manasiju i sećanje na viteške vrline.
Bratimljenje pod jabukom: Kako su Srbi postajali braća bez krvi
Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Zakucani ekseri u gredi: Zaboravljen običaj za zaštitu kuće od zla
Na prvi pogled – samo ekseri u drvetu, a zapravo – moćna zaštita doma od uroka, bolesti i smrti, po verovanju srpskih predaka
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Komentari(0)