Zavetna kaša od prosa i meda: Hrana za svece, decu i zahvalnost

Kiza R

14:00

Gastronomija 0

Zaboravljeno jelo koje su Srbi spremali kad im se ispuni zavet – u tišini i bez soli

heljdina kaša
Shutterstock

U nekim selima zapadne i centralne Srbije, još se pamti da su žene, kad se desi čudo – dete se rodi posle godina čekanja, bolesnik ozdravi ili se kuća sačuva od nesreće – kuvale posebno jelo: zavetnu kašu. Pravljena je od prosa, vode i meda, bez ijednog zrna soli, i nošena u crkvu ili deljena deci u komšiluku. Veselin Čajkanović ovaj običaj tumači kao htonsku žrtvu – tiho jelo zahvalnosti, nasleđeno iz predhrišćanske tradicije, koje služi da se održi dogovor sa višom silom.

Kada i zašto se kuvala zavetna kaša

Zavetna kaša nije imala fiksiran datum – pripremala se isključivo kada se dogodi nešto za šta je porodica prethodno dala zavet: "Ako mi se dete izleči, skuvaću kašu za decu", "Ako mi se muž vrati s ratišta, daću Svetom Savi kašu s medom." To jelo nije bilo svakodnevno – bilo je to simbolično ispunjenje duhovne obaveze.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Najčešće su je spremale žene, u tišini, same, ujutru pre izlaska sunca, bez ikakvog razgovora. Kaša se nije probala, jer "nije za nas, već za ono više".

Recept za zavetnu kašu (autentična varijanta)

Sastojci:

  • 100 g prosa (oljuštenog)
  • 500 ml vode
  • 2 kašike meda (najčešće lipov ili livadski)

Priprema:

  • Proso se opere u tri vode, zatim kuva na tihoj vatri dok ne omekša i upije svu vodu. Sklanja se sa vatre i meša dok ne postane glatka masa. Kada se prohladi, dodaje se med i pažljivo meša drvenom kašikom. Ne dodaje se so niti bilo koji začin. Kaša se potom pakuje u glinene posude ili emajlirane činije.

Kako se kaša deli i koristi

U nekim selima, zavetna kaša se nosila u crkvu kao dar – ostavljala se ispred ikone, uz sveću. U drugim mestima, domaćica bi je delila deci iz ulice ili sela, govoreći tiho: "Za zdravlje, za radost, za zahvalnost." Verovalo se da, ako se kaša pojede s osmehom i bez pitanja, zavet će ostati "na snazi".

U slučaju da niko ne dođe – kaša se davala stoci, nikad se nije bacala.

Duhovni smisao “proste hrane”

Čajkanović zavetnu kašu vidi kao simbol “čistog dara” – hrane bez soli, jer so “vezuje telo”, a ovde se daruje duhovno. Med predstavlja svetlost, blagostanje, božansku milost. Proso je žitarica skromnosti, često povezivana s precima i dušama.

Danas: Povratak tihih rituala

Iako ovaj običaj gotovo da ne postoji u gradovima, etno-domaćinstva i pojedine porodice koje poštuju tradiciju počinju da ga obnavljaju – ne kao magijski čin, već kao gest zahvalnosti. U vremenu kada se sve meri, zavetna kaša nas uči vrednosti tihog “hvala” bez reči, bez selfija i bez očekivanja.

Komentari(0)

Loading