
Recept za domaće ćevape: Uz male trikove će biti kao iz restorana
Ideja za nedeljni ručak
Ideja za nedeljni ručak
Spoj mesa, voća i tradicije u jednom tanjiru
Kopriva, biljka koju mnogi smatraju korovom, vekovima je bila dragocen sastojak srpske kuhinje i narodne medicine. U rano proleće, dok priroda tek buja, mladi listovi koprive pretvarali su se u ukusno varivo koje je hranilo i jačalo organizam. Ovo starinsko jelo danas se vraća na trpeze kao simbol zdrave i jednostavne ishrane.
Popara na vodi bila je tipičan doručak u najsiromašnijim kućama 19. i početkom 20. veka. Za razliku od klasične popare sa mlekom ili sirom, pravila se samo od hleba, masti i tople vode. Danas se gotovo nigde ne priprema, a nosi snažan miris prošlih vremena kada je hrana morala da bude jednostavna, a da ipak zasiti.
Zaboravljeni ukus domaće kuhinje koji vraća miris detinjstva i toplinu ognjišta
Jelo koje spaja jednostavnost i snagu, a potiče iz srca istočne Srbije
U vreme kada su sela živela od stočarstva, sir je bio osnovna namirnica u domaćinstvu. Osim svežeg i suvog, u nekim krajevima Srbije spremao se i na poseban način – pržen na masti, dok ne postane kremast i maziv. Danas retko poznat, ovaj specijalitet bio je pravi delikates u prošlim vremenima.
Na prvi pogled nespojivi, svinjska mast i med nekada su činili doručak koji je hranio generacije. Danas skoro zaboravljeno, ovo jelo vraća nas u vreme kada je jednostavnost bila najveće bogatstvo.
Dok se danas doručkuje na brzinu, nekada se znalo: dan bez cicvare nije valjao. Ova gusta, moćna smesa od skorupa, mleka i kukuruznog brašna grejala je tela i duše naših predaka – a danas se polako vraća na trpeze.
Pripremano u malim količinama i služeno samo odabranim gostima, ovo slatko i danas nosi miris tradicije i dragocene šumske voćke.
Jedna od najlepših srpskih tradicija krije se u jednostavnoj poslastici – slatku od ružinih latica, simbolu gostoprimstva i topline doma.
U starim kućama, miris dunja bio je znak da jesen ulazi u svoj zlatni deo. Teško voće, čvrste kore i prepoznatljive arome, stajalo je na ormarima i prozorima, šireći miris po celoj kući. Kada bi stigao pravi trenutak, domaćice su od njih pravile jedno od najlepših zimskih zadovoljstava – slatko od dunja.
Kad krošnje zazelene, a mahovina se ovlaži od prvih letnjih kiša, šume Srbije ožive zlatnim kapicama lisičarki. Aromatične, hranljive i nežne, ove pečurke vekovima su obogaćivale trpeze, spajajući ukus prirode sa toplinom doma.
Sitna, tamnoplava bobica koja krije izuzetnu lekovitost i vekovima je hranila planince i čuvala njihovo zdravlje.
Starinski način pečenja mesa u zagrejanoj zemlji čuvao je sočnost i miris jagnjetine kakav danas retko možemo da probamo.
Južnosrpski specijalitet koji spaja mekano testo, sočan fil i miris domaće kuhinje
Jednostavno jelo od kukuruznog brašna i mleka koje greje i dušu i stomak