Zapečene kiselišarke: Zaboravljeni posni zalogaji od kiselog kupusa i brašna iz srca Šumadije

Kiza R

10:00

Gastronomija 0

U vremenima kada se nije imalo, domaćice su znale da od kiselog kupusa i šake brašna naprave toplu, posnu hranu. Kiselišarke su jelo koje se jelo s nogu, uz turšiju i toplu proju – i danas ga gotovo niko ne zna.

sarme
Shutterstock

U selima oko Topole, tokom zime, žene su pravile jedno jednostavno, posno jelo od kiselog kupusa i brašna – kiselišarke. Umešene bez kvasca, prelivene vodom od kupusa i zapečene u rerni, bile su sočne, kisele i blago hrskave. Jele su se uz vruću proju ili same, kao užina ili večera u danima kada je domaćinstvo bilo skromno. Danas se ovaj recept retko pominje, ali još živi u sećanjima starih domaćica.

Šta su kiselišarke?

Kiselišarke su vrsta posne zapečene pogače napravljene od:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Recept: Kiselišarke iz šumadijske kuće

Sastojci:

  • 2 šolje pšeničnog ili kukuruznog brašna
  • 1 šolja sitno seckanog kiselog kupusa (dobro oceđenog)
  • 1 čaša rasola (voda iz kiselog kupusa)
  • 1/2 kašičice soli
  • prstohvat bibera (po želji)

Priprema:

  • Kupus se sitno isecka i, po želji, blago proprži na suvom tiganju, ali se češće koristi sirov.
  • U većoj činiji pomešati brašno, kupus, so i rasol. Masa treba da bude gusta kao za proju.
  • Smesa se izlije u podmazanu tepsiju (ako se ne posti, koristi se mast ili ulje; u posnoj verziji – ništa ili se koristi hartija).
  • Peče se u rerni na 200°C oko 25–30 minuta, dok ne porumeni i ne dobije koricu.
  • Služiti toplo, uz beli luk, kiselu papriku ili turšiju.

Kad su se spremale kiselišarke?

Najčešće u:

  • danima posta, posebno uoči Božića i Vaskrsa,
  • kada ostane rasola i "manjka ulja",
  • u dane kada nije bilo vremena za duga kuvanja – “samo da se nešto pojede na brzinu.”

U nekim krajevima, kiselišarke su se sekle na štapiće i nosile u torbi na njivu ili čobanima, kao zamena za pitu ili hleb.

Zašto su zaboravljene?

Danas se rasol gotovo više ne koristi za kuvanje, kupus se jede sirov ili u sarmi, a jela bez kvasca i ulja deluju “nedovoljno”. Kiselišarke su ostale na marginama kuhinjskog pamćenja, iako su ukusne, zdrave i idealne za ljubitelje fermentisane hrane.

Vreme je da ih vratimo na trpezu

Kiselišarke nisu samo jelo – one su dokaz da ukus ne mora da košta, da se od onog što već imaš može napraviti obrok, i da hrana može imati priču.

Ako imate rasola i malo brašna – pokušajte da napravite kiselišarke.
Mirišu na bakinu rernu, greju stomak – i vraćaju vreme kada se sve poštovalo, a ništa nije bacalo.

Komentari(0)

Loading