
Crkva i njeni vernici dans slave SVETU VELIKOMUČENICU IRINU: Ove običaje obavezno ispoštujte danas i izgovorite ove reči
Srpska pravoslavna crkva slavi je 5. maja po crkvenom, a 18. maja po gregorijanskom kalendaru.
Srpska pravoslavna crkva slavi je 5. maja po crkvenom, a 18. maja po gregorijanskom kalendaru.
U Homoljskim planinama, oblasti poznatoj po bogatom folkloru i mističnim pričama, nalaze se posebni izvori vode koje narod vekovima naziva „mrtvom vodom“. Suprotno nazivu, ova voda smatrana je lekovitom i imala je važno mesto u tradicionalnoj narodnoj medicini, kao i u brojnim magijskim ritualima ovog kraja.
U srpskim manastirima vekovima su se čuvali recepti za lekovite meleme napravljene od raznih biljaka. Monasi su posedovali duboko znanje o lekovitosti bilja, a njihove recepture bile su strogo čuvane tajne, koje su prenošene samo od odabranih starijih monaha na mlađe.
Iako danas gotovo zaboravljena, brekinja je nekada u srpskoj narodnoj tradiciji imala poseban status „svetog drveta“, koje se smatralo zaštitnikom od groma i nesreća. Njeno prisustvo u blizini kuće bilo je znak da je dom bezbedan, a narod joj je pridavao posebne, gotovo mistične osobine.
Posmatrano zajedno sa imenima koja vode poreklo iz latinskog jezika, ovde osnova "vita" znači "život"
Jake reči molitve Presvetoj Bogorodici nedeljom
Širom istočne Srbije, naročito u oblastima oko Timoka, Negotina i Zaječara, i danas se mogu videti neobični kameni krstovi bez natpisa, imena ili godina. Za razliku od tipičnih nadgrobnih spomenika, ovi krstovi nisu vezani za konkretne ljude, već predstavljaju deo starog običaja za koji mnogi veruju da potiče još iz predhrišćanskog perioda.
Vidova trava, danas skoro zaboravljena biljka, imala je posebno mesto u tradicionalnoj srpskoj narodnoj medicini. Smatrana moćnim lekom za oči i vid, ova biljka bila je deo posebnih rituala i verovanja koja su vekovima praktikovana širom Srbije.
"Gorski vijenac", epsko delo Petra II Petrovića Njegoša, danas je jedan od simbola srpske i crnogorske kulture, ali malo je poznato koliko je dramatična bila njegova štamparska istorija. Prvo izdanje ovog slavnog dela, objavljeno 1847. godine u Beču, štampano je pod izuzetno teškim uslovima i uz veliku tajnost, kako bi se sačuvalo od stroge austrougarske cenzure.
U prošlosti, širom Srbije, postojao je običaj ritualnog paljenja "žive vatre" bez korišćenja šibica ili kresiva, posebno tokom velikih praznika poput Đurđevdana, Ivanjdana ili Petrovdana. Ovaj ritual je imao mnogo dublju svrhu od pukog grejanja ili svetlosti – narod je verovao da ova vatra poseduje moć da leči, štiti i donosi blagostanje.
Na Ivanjdan, jedan od najlepših letnjih praznika, devojke širom Srbije pravile su posebne venčiće od lekovitog bilja, pa ih zatim puštale niz reku. Ovaj ritual nije bio tek igra – iza njega se krilo duboko verovanje u magičnu moć reke da otkrije budućnost, posebno onu ljubavnu.
Prisustvo rode na krovu srpske kuće bilo je mnogo više od lepog prizora – narod je čvrsto verovao da ova ptica donosi sreću, zdravlje i štiti dom od požara i drugih nesreća. Kako se ovaj običaj razvijao kroz vekove i zašto je opstao sve do danas?
Iako su zvona na pariskoj katedrali Notr Dam oglasila srpsku pobedu, sve kasnije govorilo je drugačije. Preživele je čekao težak opstanak pod otomanskom silom. A presudnu ulogu u svemu imala je upravo Lazereva žena Milica Hrebeljanović!
U srpskom folkloru paprat se smatrala biljkom koja jednom godišnje, u letnjoj noći, daje poseban sjajni cvet. Ko uspe da ga pronađe, verovalo se, stiče bogatstvo i sreću za čitav život.
Branko Ćopić, jedan od najvoljenijih srpskih pisaca, tokom Drugog svetskog rata morao je da krije svoje rukopise od okupatora, često koristeći vrlo neobična mesta za sakrivanje.
Nekada je gotovo svaka seoska kuća u Srbiji na krovu imala posađenu biljku čuvarkuću. Ovaj običaj nije bio samo ukras, već deo složene simbolike zaštite porodice i doma od bolesti, požara i nesreća.
Nekada davno, u selima južne Srbije, verovalo se da trava poznata kao "zmijarka" ima posebnu moć da drži zmije daleko od kuća i dvorišta. Danas ovaj običaj skoro da je potpuno nestao.