Koliko smo se asimilovali sa Turcima, njihovom kulturom, običajima i jezikom jasno je i danas kada dublje prodremo u poreklo određenih reči, naših navika, načina ponašanja, hrane i pića koje konzumiramo.

Obraćamo pažnju i na imena - da li su izvorno naša ili smo koren reči pozajmili od Turaka. Ipak, čim čujemo da se prezime završava na -ić, njegovo poreklo ne dovodimo u pitanje, već verujemo da je izvorno srpsko. Međutim, varamo se. Mnoga prezimena su nam u amanet ostavljena za vreme okupacije Osmanlija i imaju određeno značenje - kog nismo svesni.
Da li znate šta izvorno znači vaše prezime? Možda je turcizam koji upućuje na poreklo, zanimanje ili telesnu osobinu nekog vašeg pretka.
Raspitajte se, sve ima svoju priču. Nemojte biti sasvim sigurni da je vaše prezime čisto srpsko. Ipak nas je Turska skoro četiri veka držala pod svojom upravom.
Mirjana Teodosijević, univerziteski profesor turskog jezika i književnosti, i autorka nekoliko turskih rečnika, za "Sandžak.rs" navela je neka vrlo popularna prezimena u Srbiji za koja nismo znali da u osnovi imaju tursko poreklo i značenje, iako su pojedina prilagođena našoj tradiciji dodavanjem sufiksa -ić.
- Sigurno i vi poznajete nekoga čije je prezime izvedeno od turcizma", pitala je čitaoce profesorka Teodosijević, pa nabrojala određena i objasnila šta znače u prevodu: Abrašević (čovek pegavog lica), Amidžić (stric), Barjaktarević ili Bajraktarević (zastavnik), Borozan (trubač), Bulut (oblak), Vermezović (koji ne daje), Delibašić (najbolji junak, zapovednik odreda delija), Delić (junak; stražar kod vezira i paša), Dizdarević (upravnik tvrđave), Dunđerski (stolar i zidar), Jaramaz (nepristojan, nestašan; koji ne vredi), Karakašević (crnih obrva), Karadžić (crnomanjast), Lagumdžija (miner), Malbašić (starešina mahale ili sela), Mutavdžić (zanatlija koji pravi prostirke i pokrovce od kozje dlake), Subašić (nadzornik imanja ili gradski nazornik, „gradski menadžer”), Peškir (ubrus), Terzić (krojač), Topalović (hroma osoba), Tufegdžić (puškar), Uzunmirković (visoki Mirko), Šebek (pavijan; ružan i drzak čovek), Šišmanović (debeo).

Tradicija uzgoja pčela u glinenim košnicama u selu Negbina kod Nove Varoši
U selu Negbina kod Nove Varoši i danas se neguje drevna tradicija uzgoja pčela u glinenim košnicama, poznatim kao „vrškare“, jedinstvena praksa u Srbiji.

Vilin kamen kod Bele Palanke: Tajanstvena stena čudotvornih moći
Kod Bele Palanke postoji misteriozna stena poznata kao Vilin kamen, kojoj lokalno stanovništvo već vekovima pripisuje magična svojstva i mistične moći.

Retka sorta kruške „Lubeničarka“ iz okoline Valjeva: Voćna tajna čuvana generacijama
U valjevskom kraju vekovima se neguje retka sorta kruške poznata kao „Lubeničarka“, čiji ukus neodoljivo podseća na sočnu lubenicu, a malo ko zna za njeno postojanje.

Dunavski alasi iz Grocke: Čuvari drevnog zanata ribolova
Na obalama Dunava, u slikovitom gradiću Grocka, i danas opstaje tradicija dunavskih alasa, poslednjih čuvara starog načina ribolova u Srbiji.

Majdan iz rimskog doba u selu Vujinovača kod Ražnja: Tajne antičkog kamenoloma Srbije
U selu Vujinovača nedaleko od Ražnja nalazi se drevni kamenolom iz rimskog perioda, lokalitet koji retko posećuju turisti, ali koji skriva značajne istorijske tragove antičkog doba.
Komentari(0)