
NEMOJTE IH DAVATI DECI: Za ova imena se veruje da su UKLETA
Kada biraju ime za dečaka ili devojčicu, roditelji se vode trendovima
Kada biraju ime za dečaka ili devojčicu, roditelji se vode trendovima
Kad želimo nekome da stavimo do znanja koliko nam nije ravan, u srpskom jeziku imamo jasnu i oštru meru: „Nisi mi ni do kolena.“
Danju je radila kao voditeljka na TV Novi Sad, dok je uveče pevala, a jedan od nezaobilaznih gostiju bio je Josip Broz Tito.
Svaki papa ima potpunu slobodu da izabere ime koje želi, ipak, kroz vekove su se razvila neka nepisana pravila i simbolika.
Da li ste znali da je jedna od danas najvećih svetskih medijskih agencija, Rojters, za slanje podataka sa berze između Ahena i Brisela svojevremeno koristila golubove?
Vernici već vekovima donose vunene čarape u manastir Ostrog.
Nekada su im godila svetla reflektora i sva medijska pompa koja se stvara oko njih, a onda su odjednom osetili neverovatan mir u našim pravoslavnim zdanjima.
U srpskoj narodnoj tradiciji, dan pred Petrovdanski post i praznik bio je vreme kada se ne traži, ne planira i ne govori unapred. Ako tada sunce zastane nad kućom – govorilo se da dolazi znak za onog ko ćuti.
U srpskoj narodnoj tradiciji, mnoge letnje biljke nisu se brale samo za lek – već i kao znakovi. Verovalo se da kroz njih govori ono što se ne vidi: božanska volja, opomena, blagoslov ili tiha potvrda da je čovek na pravom putu.
U narodnom predanju Srbije, jelen nije bio samo plemenita zver. Verovalo se da se pred smrt, posebno kod „mirnih ljudi“, može pojaviti jelen – da im pokaže put kroz tamu i odvede ih tamo gde duša treba da ode.
U danima pred Petrovdanski i Gospojinski praznik, palila se sveća koja je morala da gori bez kapljanja. Ako plamen krene da titra, a vosak krene niz stranu – verovalo se da dom ima nerečenu reč. Ako sveća izgori čisto – zna se da tišina nije ostavila teret.
Iako se kantarion koristi kao lek, narodna verovanja kažu da leti, kad je dan najduži, ne treba nositi svež koren uz telo. Tada, verovalo se, biljka više ne leči – već počinje da uzima ono što nije njeno.
U srpskom narodnom predanju, posebno u planinskim predelima, postojalo je verovanje da postoje bića koja se pojavljuju kad se vatra ugasi, a razgovor ostane nedovršen. Ta stvorenja „preskaču senku“ i ne ostavljaju trag na zemlji, već u sećanju.
Dijamant brušen na kaldrmi rodnog Beograda,Dušan Prelević Prele bio je mnogo toga: fudbaler, roker, glumac, boem, pisac, scenarista…
U selima Srbije grančica gloga tokom leta ne bere se za čaj, već za snagu. Nosi se uz telo ili stavlja pod jastuk – ali tek kad se izgovori misao, jer glog ne čuva onoga ko ne zna šta nosi.
U srpskom narodnom predanju, posebno u planinskim predelima, postojalo je verovanje da postoje bića koja se pojavljuju kad se vatra ugasi, a razgovor ostane nedovršen. Ta stvorenja „preskaču senku“ i ne ostavljaju trag na zemlji, već u sećanju.
U šumama istočne Srbije, pred kraj leta, postoji verovanje da se pojavljuje šumska gospa – biće koje ne traži ništa, ali sedi u tišini blizu staza. Ne govori, ne gleda, ali zna da podseti.