Zdravac nije samo ukras: Biljka koja oseti tvoje raspoloženje i kaže kakva je atmosfera u kući
Zdravac, jedna od najpoznatijih biljaka u srpskom narodu, često se koristi kao ukras u dvorištima. Ali iza njegovog prijatnog mirisa i skromnog izgleda krije se verovanje da ova biljka oseća čovekovo raspoloženje i reaguje na stanje u kući.
Gotovo svaka seoska kuća imala je barem jednu saksiju zdravca na prozoru. Ova biljka se nije sadila samo zbog mirisa ili lepote – već zato što se verovalo da čuva kuću, vraća mir, i leči ono što se ne vidi na prvi pogled. U narodnoj tradiciji zdravac je bio mnogo više od biljke – bio je senzor doma, merilo stanja ukućana. A kako se odnosite prema njemu, tako će – kako se govorilo – on reagovati.
Zdravac kao pokazatelj mira u kući
Ako zdravac dobro raste, ne suši se i ima jak miris – verovalo se da je u kući red, dogovor i zdravlje. Ako uvene bez vidljivog razloga, to je bio znak da je „nešto nerazgovoreno ostalo u zidovima“. Starije žene su znale da po zdravcu procene „ima li tišina težinu“.
Kako se bere i kada
Zdravac se uvek bere ujutru, posle rose, ali ne pre nego što se u sebi kaže: „Ne uzimam, nego pozdravljam.“ Nije se čupao iz korena, već sekla jedna ili dve stabljike. U kući se sušio na tamnom mestu i koristio kao čaj protiv nervoze, za jačanje srca, ili kao deo kupke kod nesanice.
Šta znači kada se „ne primi“
Ako posadite zdravac, a on ne krene – to je, verovalo se, znak da kuća ne zna šta da zadrži. U tom slučaju se menja mesto sadnje ili se biljka poklanja drugome. Zdravac, kažu, ne raste tamo gde su ljudi samo prolazni.
Danas – više ukras nego lek, ali zna da pokaže
Iako se danas često koristi samo kao dekoracija, zdravac nije izgubio značenje. Mnoge žene još uvek znaju da, kad se nešto „ne uklapa“ u mir kuće, pogledaju prvo saksiju na prozoru. I često tamo dobiju odgovor – i bez pitanja.
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Žene svetiteljke u srpskom predanju: Ko je štitila neveste, ko decu, a ko bolesne
Iako su često u senci muških svetaca, u narodnom verovanju žene svetiteljke imale su posebnu moć – čuvale su dom, zdravlje i porođaj.
Komentari(0)