Zašto se ognjište nikada nije gasilo: Oganj kao sveto mesto doma, ulaz za duše i najstariji bog u srpskoj religiji
U tradicionalnim srpskim kućama, ognjište nije bilo samo mesto za kuvanje – bilo je centar sveta. Vatra se nije gasila bez molitve, pepeo nije iznošen bez reči, a oganj se poštovao kao živo biće.
U narodnoj religiji Srba, ognjište je imalo dublje značenje od bilo kog drugog dela kuće. Bilo je središte života, mesto rođenja, smrti, obreda, porodične molitve i tajne. Veselin Čajkanović je u svojim radovima jasno ukazao da ognjište nije bilo samo simbol porodice – već njen duhovni stub, nasleđen iz najdubljih slojeva predhrišćanske religije, kada je oganj bio sam bog. Zato se vatra nikada nije gasila naglo, nije se palila bez svrhe i nije se rušio dom dok se oganj ne isprati.
Ognjište kao duhovni centar
U tradicionalnim srpskim kućama, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, ognjište je bilo:
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
- mesto na kom se dočekivao Božić,
- kraj kog se rađala deca,
- oko koga su sejale žene i molile u tišini,
- i ispred kog se umiralo – „da duša ne ide daleko“.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Nije bilo običan šporet, već otvorena vatra ili ograđena peć, uvek okrenuta ka istoku. U njenom pepelu se ostavljalo prvo jaje, prvi hleb, badnjak, upleteni zdravac.
Kako se palila i gasila vatra
Vatra se nije palila psovkom – paljenje je bio čin.
Nije se gasila duvanjem, već se prekrivala pepelom.
Nije se unosila u tuđu kuću bez blagoslova, jer se verovalo da se tako “meša duh ognjišta”.
Ako bi se oganj ugasio sam od sebe, smatralo se lošim znakom – da neko iz kuće nosi tugu, bolest ili urok.
Ognjište i duše predaka
U mnogim krajevima Srbije, naročito u selima u brdima, verovalo se da:
- duše predaka borave u ognjištu,
- da se pepeo ne izbacuje bez reči: „Nek ide s mirom“,
- i da ako se neka stvar „ne može pronaći“ – treba je tražiti kraj pepela, jer „on zna gde je.“
Takođe, na Božić se vatra palila rano i nije se gasila ceo dan – jer se verovalo da duše dolaze s njom i sede s ukućanima.
Niko ne prelazi preko ognjišta
Deca su učena da:
- ne preskaču vatru,
- ne prljaju ognjište,
- ne sede leđima okrenuta ka njemu – jer to znači “okrenuti leđa domu”.
Na svadbama, mlada je uvodena u kuću i stajala pored ognjišta, kao simbol ukorenjavanja.
Rušenje kuće – oganj ide prvi
Ako bi se kuća rušila, stariji su znali:
- prvo se vatra mora ispratiti – pepeo pokupiti i baciti u vodu uz molitvu,
- ne sme se ostaviti žar, jer to znači “ostaviti dušu za sobom”.
U nekim selima, čak i kod zamene šporeta, stari pepeo se nosio u novu peć, „da vatra ne zaboravi dom“.
Ognjište danas – uspomena na toplinu sa dušom
Danas, u vremenu indukcijskih ploča i centralnog grejanja, ognjište je ostalo samo u sećanjima, u pesmama, i u pokojem etno-domaćinstvu. Ali poštovanje prema vatri, tišina dok tinja plamen, i ono posebno osećanje koje svi imamo kada sedimo pored vatre – to nismo izgubili.
Jer vatra nije samo topla. Ona pamti. Ona okuplja. Ona diše uspomene.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
SUNČANO NA SVETOG NIKOLU: Sada je jasno kakva nas zima čeka prema narodnom verovanju
Još od davnina se smatralo da vreme na ovaj veliki praznik najavljuje kakvi će biti zimski meseci pred nama
Komentari(0)