"ĐURĐEVDANSKI URANAK": Zašto se baš pre zore izlazilo u prirodu na ovaj veliki praznik?

Kiza R

15:00

Kultura 0

Danas "Đurđevdanski uranak" mnogi povezuju sa roštiljem, muzikom i druženjem, ali izvorni običaj imao je sasvim drugačiju, mnogo dublju simboliku – buđenje prirode, prizivanje zdravlja i plodnosti zemlje.

Đurđevdan
Shutterstock

Nekada je u Srbiji običaj bio da se na Đurđevdan ustane u najraniju zoru, još dok je mrak vladao poljima i šumama, i krene u prirodu kako bi se simbolično „okupalo lice rosom“. Verovalo se da ovaj ritual donosi snagu, zdravlje i prosperitet za čitavu godinu. Rosa je, prema starom predanju, imala posebnu moć, a ljudi koji su redovno praktikovali ovaj običaj tvrdili su da su se osećali zdravije, srećnije i energičnije.

Zašto baš rosa?

U narodu je postojalo verovanje da rosa u zoru Đurđevdana ima gotovo čudesnu moć. Ona se smatrala lekovitom za oči i kožu, ali i simbolom obnove života. Devojke su umivale lice rosom da bi očuvale mladost, a stariji su njome mazali oči, nadajući se boljem vidu. Ovaj ritual bio je duboko povezan sa buđenjem proleća, kada priroda ulazi u svoj puni ciklus plodnosti i rasta.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Magična noć uoči Đurđevdana

Noć između 5. i 6. maja imala je posebno mesto u narodnoj tradiciji. Prema verovanju, u toj noći biljke dobijaju najveću snagu, pa se zato baš tada bere cveće i lekovite trave. Ljudi su verovali da biljke ubrane uoči Đurđevdana imaju pojačanu lekovitu i magičnu moć. Venčići ispleteni od tog cveća kačeni su na vrata kuća i štala, kao zaštita od bolesti i uroka.

Vatra kao zaštita

Pored rose i biljaka, važan deo običaja bila je i vatra. Pred zoru, ljudi bi palili velike vatre na uzvišenjima ili u dvorištima, oko kojih su se okupljali. Verovalo se da plamen simboliše snagu Sunca, koje upravo tog dana počinje da greje zemlju punom snagom. Preskakanje vatre smatralo se simboličnom radnjom koja donosi zdravlje, snagu i čisti od bolesti i negativne energije.

Danas tradicija, nekad nužnost

Iako se današnji uranci često završavaju izletima, druženjima i slavljima, važno je setiti se da je nekada ova praksa imala duboko ukorenjeno mesto u životu naših predaka. Ljudi su verovali da od poštovanja običaja zavisi njihovo blagostanje, pa čak i opstanak porodice i domaćinstva tokom cele godine. Zbog toga je ustajanje pre zore bilo obavezno, a ko bi prespavao izlazak sunca, smatralo se da neće imati sreće i zdravlja cele godine.

Kako obnoviti pravi smisao običaja?

Iako su se vremena promenila, vraćanje pravog smisla „Đurđevdanskom uranku“ može biti odličan način da se povežemo sa svojom tradicijom. Umivanje rosom, branje lekovitog bilja ili simbolično preskakanje male vatre mogu nas vratiti bliže prirodi i starim običajima koji su našim precima značili mnogo više nego što danas mislimo. Tako možemo održati tradiciju živom i približiti je novim generacijama, koje o ovim običajima možda znaju samo iz pesama i priča.

Tagovi:

Komentari(0)

Loading