Kako je Desanka Maksimović za dlaku izbegla smrt: Krvava istina iza „Krvave bajke“

Kiza R

10:00

Kultura 0

Znamo je kao nežnu pesnikinju ljubavi i domovine, ali malo ko zna da je Desanka Maksimović zamalo završila pred streljačkim vodom. Njena „Krvava bajka“ nije samo pesma – to je preživljena istina.

Desanka Maksimović
vikipedija

U jesen 1941. godine, dok je fašistički teror harao Srbijom, Desanka Maksimović bila je među onima koje je Gestapo označio kao nepodobne. Kao profesorka i intelektualka, znala je da je pod prismotrom. Kada su nemački vojnici krenuli da sakupljaju taoce za streljanje u Kragujevcu – poznato krvoproliće u kom je ubijeno preko 2.700 ljudi, među kojima i 300 đaka – Desanka se nalazila u grupi onih koji su trebali da budu uhapšeni.

Međutim, jedan neočekivani susret spasao joj je život – poznanik iz varoši, tadašnji nemački saradnik, prepoznao ju je i bukvalno je izveo iz reda ljudi spremnih za transport, šapatom joj rekavši da nestane što pre.

Godinama kasnije, Desanka nije pričala o tom trenutku. Tek nakon rata, njeni prijatelji i saradnici saznali su za ovu priču, ali ona nikada nije želela da sebe stavlja u prvi plan. Umesto toga, govorila je kroz stihove.

Krvava bajka – pesma koja je postala opomena

Pesma „Krvava bajka“ nastala je upravo iz tog bola i osećaja krivice što je preživela dok su nevina deca pala. Napisana je u čast kragujevačkih đaka i brzo je postala simbol stradanja i nevinosti u srpskoj književnosti. Međutim, retko ko zna da je u toj pesmi utkana i lična trauma Desanke Maksimović.

„Bilo je to vreme smrti,
kad su decu streljali za primer…“

Ovi stihovi nisu fikcija. To je poezija svedočanstva.

Pesnikinja koja je živela svoju poeziju

Desanka je često išla u Kragujevac posle rata, posećivala Spomen-park i tiho razgovarala s profesorima i učenicima koji su izgubili svoje. Nikada nije želela publicitet tim povodom – smatrala je da to nije njena priča, već njihova. Ali baš ta njena tiha snaga i ljudska skromnost učinile su je legendom.

Manje poznata, ali neverovatna epizoda iz njenog života

U arhivi jedne kragujevačke škole pronađen je rukom pisani papir koji se veruje da je pripadao Desanki – stari prepisi stihova sa margine jednog školskog rada. Neki veruju da je to bio prvi nacrt Krvave bajke, skriven godinama da ne bi bio zaplenjen od strane tadašnje cenzure.

Desanka Maksimović nije bila samo pesnikinja – ona je bila živi glas naroda, svedok bola i čudo preživljavanja. Njena priča nas podseća da poezija nije beg od stvarnosti, već njen najdublji izraz.

Komentari(0)

Loading