U mnogim krajevima Srbije, naročito zimi, deci se na čelo stavljao krstić od brašna – da ih sačuva od straha, uroka i nečujnih senki koje noću lutaju oko kuće
U seoskim kućama Srbije, pred dugu zimsku noć, kada vetar duva oko strehe a u kući svi ćute uz vatru, majke i bake znale su jedan tihi, jednostavan i nežan običaj: detetu koje teško zaspi, plače ili se iz nepoznatog razloga uznemiri uveče, nacrtale bi krstić na čelu – prstom umočenim u brašno.
Nije se to radilo da se dete smiri „odmah“. Niti je iko objašnjavao detetu šta znači. Znalo se da se tim znakom daje tiha zaštita, molitva bez reči, gest ljubavi koja veruje više u dodir nego u lek.
Običaj koji su znale sve žene, a nikad se nije učio
Nigde nije pisalo kako se to radi. Nije postojala uputstva, niti su se žene time hvalile. To se gledalo i učilo tišinom. Kad dete neće da spava, kad bunca, kad se plaši senke ili škripanja drvene grede u kući, baba bi posegnula za malo brašna, stavila ga na jagodicu prsta i nacrtala krstić – jednom, brzo i tiho.
Možda vas zanima:
„Tiha nedelja“: Dan kada se ni dete ne budi pre vremena
U srpskoj tradiciji, nedelja nije bila samo dan odmora, već dan tišine. Dan za sabranost, mir u kući i poštovanje ritma duše – a ne za planove, poslove i galamu.
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Možda vas zanima:
„Tiha nedelja“: Dan kada se ni dete ne budi pre vremena
U srpskoj tradiciji, nedelja nije bila samo dan odmora, već dan tišine. Dan za sabranost, mir u kući i poštovanje ritma duše – a ne za planove, poslove i galamu.
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Možda vas zanima:
„Tiha nedelja“: Dan kada se ni dete ne budi pre vremena
U srpskoj tradiciji, nedelja nije bila samo dan odmora, već dan tišine. Dan za sabranost, mir u kući i poštovanje ritma duše – a ne za planove, poslove i galamu.
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
U isto vreme bi izgovorila:
„Na mir ti, dete moje. U krst te gledam, u Boga te čuvam.“
U nekim krajevima, posebno u zapadnoj Srbiji, ovaj gest bio je poslednje što se uradi pre nego što se dete pokrije – uz ugašenu lampu i tiho prekrštavanje ognjišta.
Zašto baš brašno?
Brašno je u srpskom narodu simbol života, hrane, postojanosti i blagoslova. Od njega se pravi hleb, koji se ne baca, koji se poštuje i ljubi. Zato su ljudi verovali da brašno „pamti ruke koje mese“ i čuva ono što dodirne.
Brašno je bilo dostupno u svakoj kući – i čisto, i sveto, i svakodnevno. Nije trebalo ništa drugo.
Kada se krstić stavljao?
– Kad dete plače noću bez razloga
– Kad se često budi u isto vreme
– Kad se „ne umiri dok se ne svane“
– Kad se vratilo iz gostiju, a „nešto ga prati“
– Pred praznik, kad „noći budu tanje“
U nekim krajevima se verovalo da ako se dete u snu „mrda glavom“ ili šapuće, treba mu nacrtati krstić „da ne progovori tuđim jezikom“.
Običaj koji se ne mora verovati – samo treba uraditi
Danas će mnogi reći da su to samo stari običaji, praznoverje, gestovi bez smisla. Ali oni koji su odrastali uz bake koje to rade – pamte da su se tada osećali sigurno. I da im je krstić od brašna bio nevidljivi štit pred noć, pred snove i pred stvari koje nisu znali da imenuju.
Jer nisu svi nemiri za tabletu. Neki traže tišinu, dodir i veru. A u jednom malom, belom krstiću – sve to može da stane.
Kad se detetu nacrta krstić od brašna: Običaj tihe zaštite pred zimsku noć
U mnogim krajevima Srbije, naročito zimi, deci se na čelo stavljao krstić od brašna – da ih sačuva od straha, uroka i nečujnih senki koje noću lutaju oko kuće
Crkva u steni kod Lukova: Svetinja tišine sakrivena ispod Kopaonika
Na litici iznad Lukovske Banje, usečena u stenu, stoji tiha crkva posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu – mesto molitve koje ne traži pažnju, ali ostaje u pamćenju
Kako su Srbi prepoznavali „zimski prag“: Običaji uoči Mitrovdana
Dani pred Mitrovdan bili su više od pripreme za slavu – to je bilo vreme kada se kuća smiruje, oganj proverava, a duša podseća da dolazi sezona tišine i sabiranja
Mitrovdan u narodu: Zašto se kaže da „Mitrovdan dolazi s vojskom, a Nikoljdan sa snegom“
Sveti Dimitrije, koga Srbi slave 8. novembra, nije samo vojnik vere – već i granica između jeseni i zime, svetlosti i tame, rata i mira
"Kako može to da znači?!" Ruskinja Aljona šokirana ovim srpskim rečima, jedna joj je posebno nepojmljiva (VIDEO)
Ruskinja Aljona već neko vreme živi u Srbiji, a dok „usvaja“ srpski jezik neke reči je iznenađuju
Komentari(0)