U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
U mnogim krajevima Srbije, postojalo je tiho, ali važno pravilo: kad se u kuću unese novorođenče, ili kad se dete prvi put vodi u goste, ne daje mu se hrana odmah. Prvo se pogleda u ogledalo.
Nije to bio hir, već običaj duboko ukorenjen u narodnom tumačenju identiteta, pogleda i granice između tela i duha.
Ogledalo je u tradiciji imalo magičnu, gotovo duhovnu funkciju – ono nije samo vraćalo lik, već je, kako se verovalo, “pamtilo lice“. A dete koje pojede pre nego što se „vidi samo“, može da zaboravi sebe – postane zbunjeno, teško za umirenje, plačljivo, „nesvesno sopstvenog mesta“.
U narodu se govorilo:
Možda vas zanima:
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Zašto se veš nije kačio u zoru: Stari običaj koji je čuvao dom od senki
U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
Možda vas zanima:
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Zašto se veš nije kačio u zoru: Stari običaj koji je čuvao dom od senki
U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
Možda vas zanima:
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Zašto se veš nije kačio u zoru: Stari običaj koji je čuvao dom od senki
U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
Možda vas zanima:
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Zašto se veš nije kačio u zoru: Stari običaj koji je čuvao dom od senki
U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
Zato su se deca, posebno kada prvi put dolaze u tuđu kuću, vodila do ogledala, nasmejala im se u krilu, pa tek onda dobila keks, mleko, kašiku.
Domaćice su znale da kažu:
„Pogledaj se, sine, da znaš da si svoj – pa onda uzmi šta ti se daje.“
Takođe, ovaj običaj se primenjivao i kod prve čvrste hrane, kod usvajanja, pa čak i kad se dete dugo nije vraćalo u kuću – da se „duh povrati pre nego što uđe zalogaj“.
U praktičnom smislu, ogledalo je simbol samopouzdanja i orijentacije. U duhovnom – ogledalo potvrđuje da si prisutan, da znaš svoje lice, da nisi gost u sopstvenom telu.
Danas, kada hranimo decu čim zaplaču, kad se prvi obrok često dešava u hodu, ovaj običaj deluje starinski. Ali možda vredi zapamtiti:
pre nego što nekom damo hleb – da ga pogledamo. I da ga pustimo da pogleda sebe.
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Šta se nosilo za slavu nekad, a šta sad: Iznenadićete se
Šta se nosi za slavu i kome se kakav poklon daruje? Sigurno ste se i vi nekad našli u dilemi, s obzirom na to da je danas gotovo nepristojno ići praznih ruku.
Zašto se veš nije kačio u zoru: Stari običaj koji je čuvao dom od senki
U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
Ko je bila kneginja Milica pre nego što je postala monahinja?
Nije bila samo Lazarova žena. Bila je i državnik, majka, zaveštateljka, pregovarač – i žena koja je vladala Srbijom kad niko drugi nije smeo
Zašto manastir Manasija ima zidine kao tvrđava: Kada crkva postane zamak
Jedna od najvećih srpskih svetinja okružena je visokim bedemima i kulama kao srednjovekovni grad. I nije slučajno – despot Stefan Lazarević znao je da vera mora biti zaštićena kao i država
Komentari(0)