Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu

Jadranko Žugić

11:00

Kultura 0

Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem

pepeo
Shutterstock

U narodnoj kući, pepeo nije bio smeće. Bio je ostatak toplote, govora, hleba i svetlosti. Zato se, naročito zimi, pazilo kako se iznosi, kada, i na koju stranu sveta.

Poseban običaj beleži se u centralnoj i južnoj Srbiji:
u januaru se pepeo iz ognjišta iznosi isključivo ka jugu – nikako ka severu.

U narodu se verovalo da je jug strana svetlosti, povratka i života, dok je sever nosio hladnoću, senke i nepoznato. Ako pepeo, kao simbol svega što je „izgorelo“, ode na pogrešnu stranu – dom može ostati bez topline, složnosti i mira.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Govori se:
„Ako baciš pepeo ka severu – odnosiš i ono što te greje iznutra.“

Zato su domaćice, naročito posle Badnje večeri, Božića, pa sve do Svetog Save, pazile da pepeo iz peći, šporeta ili ognjišta ne prosipaju „na vetar“, ni „bez glave“.
U nekim krajevima, pepeo se skupljao u platneni džak, pa ujutru, pre nego što sunce uđe u kuću, nosio niz dvorište — ali uvek ka jugu.
Ako je dvorište bilo zatvoreno – pepeo se ostavljao kod južnog zida, „da se otopi sam“.

pepeo Shutterstock
 

Pepeo je takođe korišćen za:

  • pranje sudova

  • mešanje s vodom protiv vaši kod stoke

  • posipanje pragova protiv vlage i zla

Zato se verovalo da u pepelu ostaje snaga ognja, i da nije svejedno gde ga pustiš.

Danas, kad grejemo strujom i bacamo sve u kontejner, ovakav običaj zvuči arhaično. Ali ako zastanemo i pomislimo šta za nas znači toplina koju delimo – možda ćemo shvatiti da nije stvar u pepelu, već u poštovanju svega što je ostalo iza vatre.

Komentari(0)

Loading