U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
U starim srpskim domaćinstvima, nije sve bilo samo pitanje reda, već i ritma koji je išao dublje. Među mnogim pravilima koja su poštovana bez pitanja, jedno se posebno odnosilo na žene:
Veš se ne kači u zoru.
Verovalo se da zora pripada senkama, da je to vreme „kad se dan još nije odlučio da dođe“, i da nije zdravo unositi vlagu, pokret i beli veš u taj trenutak.
U narodu se govorilo:
„Ne kači dušu koja je još vlažna kad dan još ćuti.“
Veš je simbol čistote, intime, tela. I zato se posebno pazilo kad se pere, gde se suši i u koje vreme se iznosi iz kuće.
Možda vas zanima:
Zašto se u kasnu jesen ne preskače voda: Običaj koji i danas poštuju stari ljudi
U selima širom Srbije, krajem novembra se poštuje pravilo koje deluje jednostavno – kad naiđeš na potok, baru ili lokvu, staneš i pređeš je, ali ne preskačeš. Jer voda pamti kad se neko ogluši o tišinu
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Možda vas zanima:
Zašto se u kasnu jesen ne preskače voda: Običaj koji i danas poštuju stari ljudi
U selima širom Srbije, krajem novembra se poštuje pravilo koje deluje jednostavno – kad naiđeš na potok, baru ili lokvu, staneš i pređeš je, ali ne preskačeš. Jer voda pamti kad se neko ogluši o tišinu
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Možda vas zanima:
Zašto se u kasnu jesen ne preskače voda: Običaj koji i danas poštuju stari ljudi
U selima širom Srbije, krajem novembra se poštuje pravilo koje deluje jednostavno – kad naiđeš na potok, baru ili lokvu, staneš i pređeš je, ali ne preskačeš. Jer voda pamti kad se neko ogluši o tišinu
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Možda vas zanima:
Zašto se u kasnu jesen ne preskače voda: Običaj koji i danas poštuju stari ljudi
U selima širom Srbije, krajem novembra se poštuje pravilo koje deluje jednostavno – kad naiđeš na potok, baru ili lokvu, staneš i pređeš je, ali ne preskačeš. Jer voda pamti kad se neko ogluši o tišinu
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Možda vas zanima:
Zašto se u kasnu jesen ne preskače voda: Običaj koji i danas poštuju stari ljudi
U selima širom Srbije, krajem novembra se poštuje pravilo koje deluje jednostavno – kad naiđeš na potok, baru ili lokvu, staneš i pređeš je, ali ne preskačeš. Jer voda pamti kad se neko ogluši o tišinu
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Posebno je bilo važno ne kačiti dečji veš, pelene, košuljice i marame – jer se verovalo da jutarnja senka najbrže ide za onim što je neukrotivo, a malo.
U nekim selima Šumadije i južne Srbije, žene bi čak ostavile opran veš u korpi do izlaska sunca, i tek kad dan jasno obasja dvorište, izlazile su da ga okače.
U narodnom simbolizmu, beli veš u zoru predstavljao je znak, a znakove, govorilo se, „ne treba isturati bez potrebe“.
Ovaj običaj ima i praktičnu pozadinu – rosa, vlagа, hladan vazduh i senka mogu učiniti da se veš ne osuši kako treba. Ali u narodnoj svesti, to nije bilo samo pitanje sušenja – već duhovne sigurnosti doma.
Danas, kad se veš suši na sušilicama, pod klima uređajem i veštačkim osvetljenjem, ovaj običaj možda zvuči starinski.
Ali poruka ostaje ista:
Nisu svi trenuci isti. I ne iznosi se sve napolje čim može – nešto treba pustiti da prvo vidi dan.
Zašto se veš nije kačio u zoru: Stari običaj koji je čuvao dom od senki
U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
Čudesna Studenica: Manastir zbog kog je reka sama promenila tok
Kada je Stefan Nemanja gradio svoju zadužbinu, reka Studenica išla je drugim putem. A onda je, prema predanju, „sama skrenula“ da opere temelje svetinje
Ko je bila kneginja Milica pre nego što je postala monahinja?
Nije bila samo Lazarova žena. Bila je i državnik, majka, zaveštateljka, pregovarač – i žena koja je vladala Srbijom kad niko drugi nije smeo
Zašto manastir Manasija ima zidine kao tvrđava: Kada crkva postane zamak
Jedna od najvećih srpskih svetinja okružena je visokim bedemima i kulama kao srednjovekovni grad. I nije slučajno – despot Stefan Lazarević znao je da vera mora biti zaštićena kao i država
Kad je car Lazar „ukrao“ crkvu iz Prizrena i sagradio Lazaricu u Kruševcu
Malo poznata priča kaže da je car Lazar naredio da se freske, kamen i oltar iz jedne prizrenske crkve prenesu na konjima u Kruševac – da bi na njima podigao svoju zadužbinu
Komentari(0)