Zima u selima bez signala: Kako izgleda život kad sneg padne, a svet ne zna da postojite

Jadranko Žugić

19:00

Aktuelno 0

U selima na obroncima Tare, Golije i Peštera, zima ne dolazi sa vremenom na televiziji – ona dolazi sa prvim dimom iz odžaka, tišinom, i činjenicom da niko ne zna da je sneg pao

prvi sneg
Foto: Rina

U Srbiji još uvek postoje sela u koja ne dolazi ni poštar ni signal. Mesta gde se zimi ne meri vreme u satima, već po količini drva u šupi i debljini snega na kapiji. U njima, kad sneg padne, ne saznajete to sa interneta – nego kad više ne možete do prodavnice, ni vi, ni hleb. I ne žalite se. Jer živeti bez signala ne znači živeti bez smisla.

Sela koja ostanu bez sveta – ali ne bez ognja

Na Pešteru, u nekim delovima Golije i u zabitim krajevima oko Tare, postoje zaseoci i sela u kojima poslednji bar signal nestane već s prvim mrazom. Tamo se zna: kad počne novembar, telefon ide u fioku, a lopata na vrata.

Niko ne juri paket, dostavu ili poruku. Ljudi znaju da će do maja proći možda jedan autobus. I to ako ne zaveje. Ali znaju da ima vode, drva, pasulja i tišine – i da je to dovoljno.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Dan u kome se sve zna – a ništa se ne zapiše

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

U takvim selima dan počinje čim se dim pojavi iz dimnjaka. Nema alarma. Vatra se loži pre nego što se otvore oči, a kafa pije dok se gleda kroz zamagljen prozor. Ritual nije na internetu – on je u životu.

Domaćini se sretnu na putu dok čiste sneg. Razmene rečenicu, dve. Pitaju za stoku, za decu, za kolena. Nema vesti. Nema buke. Samo stvarni razgovor.

Kad nema veze – ima vremena

Bez signala, nema mejlova, nema obaveštenja, nema razgovora koji moraju odmah. Tada se čita knjiga koja godinama čeka, sređuje alat koji niko ne vidi, i kuva se polako, bez gledanja na sat. Deca pišu domaći bez Gugl pomoći, stariji se sete pesama koje su učili napamet.

Jedan domaćin iz sela ispod Golije kaže:
„Kad ne radi telefon, ljudi progovore.“

Zimske noći u kućama bez mreže

Kad padne veče, to je zaista – veče. Nema YouTube-a, nema vesti, nema serija. Samo tišina, vatra, možda poneka priča. I što je najvažnije – nema stresa da nešto propuštaš, jer znaš da niko ništa novo ne zna više od tebe.

Neki zapale sveću. Neki samo ćute. A neki ispričaju unucima ono što nisu stigli preko godine.

Sneg kao početak, ne kao prepreka

Za ove ljude, sneg nije nepogoda, već početak zimske rutine. On znači da se ostaje više u kući, ali i da se više misli. Da se odmore leđa, ali i da se srce približi ognjištu. Jer kad napolju pada, unutra treba da je toplo – i oko vatre, i oko duše.

Zato i kažu:
„Kad ne radi signal, radi glava.“

Tagovi:

Komentari(0)

Loading