Kako su Srbi prepoznavali „zimski prag“: Običaji uoči Mitrovdana

Jadranko Žugić

17:00

Kultura 0

Dani pred Mitrovdan bili su više od pripreme za slavu – to je bilo vreme kada se kuća smiruje, oganj proverava, a duša podseća da dolazi sezona tišine i sabiranja

Sopotnica
Shutterstock

U srpskom narodnom kalendaru, Mitrovdan (8. novembar) nije dolazio iznenada. Ljudi su znali da zima dolazi i pre snega, i pre kalendara – po vetru, tišini u vazduhu, ponašanju stoke i miru u prirodi. Zato su dani 6. i 7. novembar bili poznati kao „zimski prag“, vreme kada se ništa novo ne započinje, već se završava ono što se mora i ćuti ono što se može.

Poslednje pripreme za dugu tišinu

U danima pred Mitrovdan, domaćini su sabirali drva, proveravali krovove, zatvarali podrume, pripremali seno i žito, jer se verovalo da ono što ne uradiš do Mitrovdana – zima neće dozvoliti da završiš.

U mnogim krajevima, nije se dirala zemlja – nije se oralo, kopalo, pa ni sadilo luk, jer se govorilo:

Možda vas zanima:

„Ko zemlju okrene pred Mitrovdan – dušu budi koja treba da spava.“

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Tišina u kući – tišina u duši

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Domaćice su u ta dva dana čistile kuću, menjale posteljinu, ali nisu zatezale, tresle ni zvale komšije, jer se verovalo da ne valja unositi nemir pred veliki dan.

U nekim selima se palila sveća kraj ognjišta ujutru, da „zima uđe svetlom, a ne hladnoćom“. Takođe, nije se pevao pesma, niti puštala glasna muzika, jer se verovalo da duh zime voli tišinu, i da „ko se smeje pred Mitrovdan – plače na zimu“.

Stoka, psi i dim – znakovi pred zimu

Narod je gledao i u prirodu:

– ako krave leže duže nego obično, sprema se mraz
– ako psi kopaju ispod štale, dolazi sneg
– ako dim ide pravo u vis, zima je pred vratima
– ako se oganj teško pali, valja se ujutru pomoliti – da se duh zime „ne naljuti“

U nekim kućama se so posipala po kućnom pragu – kao tiha molitva protiv hladnoće, bolesti i nesloge.

Duševni prag – ne samo vremenski

Mitrovdan je bio i duhovni prag. U tim danima mirile su se zavađene strane, praštale uvrede, ostavljale stare ljutnje – jer je, kako su govorili stari, „zima preduga za tešku reč“. Ako se neko ogrešio, odlazilo se da se kaže:
„Da mi u zimu ne uđeš u srcu.“

Deci se uveče govorilo da ne viču, da ne zovu jedni druge po imenu, da ne bude „da glas ne ostane napolju kad padne sneg“.

Dani kada se ništa ne planira – ali se sve oseti

U danima pred Mitrovdan ne planira se put, posao, dogovor ni promene. Narod veruje da je to vreme kad sudbina ćuti, ali osluškuje, i zato treba biti blag, tih i sabran. Domaćice koje poste i spremaju slavu, često izgovaraju molitvu:
„Kako nam dan dođe, tako nek nam godina prođe – u miru, zdravlju i ognju pod krovom.“

Zato, kad se približi 8. novembar, Srbin ne pita: „Šta će vreme?“ nego „Je l’ kuća spremna? Je l’ duša mirna?“
Jer tek tad zna – zima može da dođe.

Komentari(0)

Loading