Stara verovanja i narodni običaji koji i danas žive u našim kuhinjama
U mnogim domaćinstvima širom Srbije i dalje se može videti drvena posuda za šećer – najčešće sa poklopcem, ponekad ukrašena rezbarijama ili ugraviranim motivima. Iako bi neko mogao pomisliti da je to stvar estetike ili nostalgije, iza ove prakse krije se duboko ukorenjen običaj koji spaja praktičnost, simboliku i narodna verovanja.
Drvo kao simbol zdravlja i zaštite
U srpskoj tradiciji, drvo je uvek imalo posebno mesto – ne samo kao građevinski ili energetski materijal, već kao simbol života, trajanja i zaštite. Drvo „diše“, upija vlagu i neutrališe negativnu energiju, verovalo se, pa su drvene posude korišćene za čuvanje svega što je važno – brašna, soli, meda, a posebno šećera, koji je u prošlosti bio luksuzna i dragocena namirnica.
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Verovanje da šećer u drvenoj činiji ne prima „zlu energiju“
Stari ljudi su govorili da se šećer lako „uplaši“ – upije zlu misao, negativnu emociju ili zlu sreću, naročito ako se u kući govori o bolestima, smrti ili svađama. Zato se držao u drvenoj posudi, često sa poklopcem, kako bi bio zaštićen. Verovalo se da drvo upija ono što je loše i da čuva slatkoću života – bukvalno i simbolično.
ATA Images
Praktičnost pre frižidera i plastike
Pre pojave moderne ambalaže i plastike, drvene posude su bile najdostupniji i najprirodniji način da se namirnice zaštite od vlage i insekata. Šećer u drvenoj činiji ostajao je suv, lako se dozirao i nije imao dodatne mirise. U seoskim domaćinstvima činije su se pravile od bukve, javora ili oraha, a prenosile su se s kolena na koleno.
Još jedan detalj: šećer i gosti
U mnogim krajevima Srbije postojao je običaj da se gostima uz rakiju ponudi i prstohvat šećera iz drvene posude, kao znak dobrodošlice i želje za slatkim razgovorom. Ta posuda je stajala na stolu ili kredencu i nije bila samo funkcionalna – bila je i deo rituala.
Zašto da i danas čuvamo ovu naviku
Iako više ne verujemo u „zlu sreću“ u šećeru, drvena posuda i dalje ima svoj šarm. Ona unosi toplinu u prostor, podseća nas na prošlost i vraća mirise detinjstva. A možda, baš kao i nekada, malo drvene zaštite nije na odmet – ni za šećer, ni za dušu.
TRIK VLADETE JEROTIĆA: Kako da razotkrijete svakog licemera?
Samo jedna rečenica je dovoljna da razotkrijete svakog licemera.
Zašto su MUSLIMANI pre rata praznovali hrišćanske svece?
U predratnom listu Pravda iz 1938. godine, nađen je tekst u kojem se navodi kako su muslimani pre rata praznovali srpske velike svece.
SVEŠTENIK - GOVORIO 8 JEZIKA: Ko je bio Teslin otac Milutin?
Dok ime Nikole Tesle danas blista na vrhu svetske naučne istorije, ime njegovog oca, prote Milutina Tesle, ostajalo je decenijama u senci.
Majka ga morbidnim rečima zaklela ikonom svetog Nikole da ne oženi ženu koju voli: Plačući je gledao njene svatove
Aleksa Šantić ludo je voleo Anku Tomilinović, ali je zbog majke nije oženio.
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Komentari(0)