Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
U vreme kada su sela bila puna ljudi, a domovi svetili ognjištem i mirisom čaja, kuća se smatrala živim bićem. Imala je dušu, pamtila je ko ulazi, ko izlazi, kada se govori, kada se ćuti. A posebno u novembru, kada zima pokuca na prag, važilo je pravilo koje se i danas ponegde čuva:
„Kuću ne ostavljaj praznu – makar da pas zalaje.“
Šta znači prazna kuća?
Nije prazna samo ona bez stvari – prazna je ona u kojoj nema glasa, ni koraka, ni dima iz dimnjaka. U narodnoj svesti, naročito u periodu od Aranđelovdana do Božićnog posta, verovalo se da prazna kuća poziva hladnoću, tugu, pa i bolest.
Zato su domaćini, ako bi morali da putuju, uvek ostavljali nekog da prespava – staricu, dete, komšiju ili makar psa.
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Ako nikog nema, ostavljala se upaljena lampa, ili kandilo da gori. U kući se ostavljao parče hleba na stolu i bokal sa vodom, da „duša kuće zna da nije zaboravljena“.
Verovanje koje štiti dom
U mnogim krajevima Srbije, govorilo se:
„Ako kuća zanemi u novembru – do proleća neće imati s kim da priča.“
Ovo se odnosilo na domove koje niko ne posećuje, koje svi zaobilaze, u kojima se više ne kuva, ne krsti, ne loži, već stoje u tišini kao da ne postoje.
U selima Zaplanja i okoline Vranja, smatralo se da kuća ostavljena više od tri noći prazna „zaboravi miris ljudi“ i da se u nju „useli praznina“ koju je teško isterati.
Domaćinova dužnost – da kuća ima srce
Domaćin je bio odgovoran da nikad ne pusti da kuća zanemi. Čak i kad bi svi otišli, ostavljao bi psa u dvorištu, komšiji ključ, i govor iznutra:
„Pazi na kuću. Ona pamti kad je sama.“
U nekim krajevima, pre odlaska se izgovarala tiha molitva, ili ostavljala grančica bosiljka u pepelu, kao znak da se dom „čuva i kad niko ne pazi“.
Tišina kuće – nije isto kad je izabrana i kad je zaboravljena
Naravno, i tišina ima svoje mesto. Ali naši stari su znali da postoji razlika između mirne kuće i zanemarene kuće. Kuća bez koraka u hodniku, bez glasova u kuhinji, bez ijedne sveće uveče – postaje ranjiva. Na vlagu, na zlo, na zaborav.
Zato su govorili:
„Ako moraš da ideš – ostavi kući znak da se vraćaš.“
I zato pas nije bio samo čuvar, već i glas doma kad nikog nema.
Običaj koji i danas ima smisla
Danas, kad imamo alarme, nadzorne kamere i automatska svetla, možda mislimo da kuća više ne treba da „ima glas“. Ali i dalje je istina – dom nije prostor, već prisustvo.
A novembar, kad dan traje kratko, a mrak dugo, podseća nas da kuća ne treba samo da bude zaključana spolja, već otvorena iznutra – makar za jedan korak, jedan glas, jedno disanje.
Zašto vernici na Ostrog nose bele vunene čarape: Narodno verovanje staro vekovima nalaže da ovo uradite sa njima
Ovo je priča o čudu, simbolici i narodnom verovanju koje traje do danas.
Monasi sa Hilandara, bez obzira na doba godine, na trpezi uvek imaju ovu posnu namirnicu: Zato su snažni i jaki i neretko dožive duboku starost
Oni zanju da je ključ dobrog života, umerenost
Vladeta Jerotić smatrao je da samo ovi ljudi zaslužuju bezgraničnu Božju ljubav: " Do ljubavi ne možemo nikad doći, sve dok smo..."
Vladeta Jerotić smatrao je da je istina od koje mnogi beže u tome što Bog od čoveka traži samo jedno, te da nam bez toga nema ni spasenja
Ko je bila sveta Ana i zašto se slavi njeno začeće? Izgovorite danas moćnu molitvu za srećan brak i porodicu
Danas, na pravoslavni praznik Začeće svete Ane, crkva se seća jednog od najvažnijih trenutaka u istoriji Hristove porodice — momenta kada je Sveta Ana, majka Bogorodice, postala trudna sa Marijom. Ovaj praznik ne samo da ima duboko religijsko značenje, već je i praznik posvećen ženama, posebno onima koje su u braku, jer se veruje da Sveta Ana zaštitnica žena i majki.
Evo kako su zaista izgledali poslednji sati Vuka Karadžića: Način na koji je skončao ostavlja bez teksta, do poslednjeg daha molio da mu ovo donesu iz Srbije
Preminuo je u Beču, daleko od rodnog Tršića i Srbije, a njegova smrt označila je kraj jedne epohe.
Komentari(0)