Majka ga morbidnim rečima zaklela ikonom svetog Nikole da ne oženi ženu koju voli: Plačući je gledao njene svatove
Aleksa Šantić ludo je voleo Anku Tomilinović, ali je zbog majke nije oženio.
Mostarski pesnik Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a imao je više velikih ljubavi. Njegova najveća ljubav bila je Anka Tomlinović. Međutim, uprkos velikoj obostranoj ljubavi, nisu imali sreće.
Anka je bila ćerka vlasnika fotoateljea Stjepana Tomlinovića, koja se doselila u Mostar. Aleksa je pratio svaki njen korak, sedeo u dućanu čekajući da se pojavi kako bi joj se približio. Delovala mu je kao priviđenje... Tajanstvena, sama, ili u pratnji mlađeg brata, šetala je popločanim ulicama Mostara okupirajući misli mladog Šantića.
Nemoguća ljubav
Možda vas zanima:
ALEKSA ŠANTIĆ JE IMAO SAMO 55 GODINA KADA JE UMRO: Na samrtnoj postelji napsao je MOLITVU za koju se veruje da LEČI
Bolestan od tuberkoloze u februaru 1924. godine, Aleksa Šantić je preminuo. Iza njega je ostala MOLITVA, reči za koje se veruje da leče i daju utehu
Naš pesnik samo je jednu ženu za života voleo i sve pesme njoj posvetio: Majka ga pred ikonom zaklela da je ne oženi, a kad su stigli svatovi...
Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a njegova najveća ljubav je bila nesretna
Možda vas zanima:
ALEKSA ŠANTIĆ JE IMAO SAMO 55 GODINA KADA JE UMRO: Na samrtnoj postelji napsao je MOLITVU za koju se veruje da LEČI
Bolestan od tuberkoloze u februaru 1924. godine, Aleksa Šantić je preminuo. Iza njega je ostala MOLITVA, reči za koje se veruje da leče i daju utehu
Naš pesnik samo je jednu ženu za života voleo i sve pesme njoj posvetio: Majka ga pred ikonom zaklela da je ne oženi, a kad su stigli svatovi...
Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a njegova najveća ljubav je bila nesretna
Možda vas zanima:
ALEKSA ŠANTIĆ JE IMAO SAMO 55 GODINA KADA JE UMRO: Na samrtnoj postelji napsao je MOLITVU za koju se veruje da LEČI
Bolestan od tuberkoloze u februaru 1924. godine, Aleksa Šantić je preminuo. Iza njega je ostala MOLITVA, reči za koje se veruje da leče i daju utehu
Naš pesnik samo je jednu ženu za života voleo i sve pesme njoj posvetio: Majka ga pred ikonom zaklela da je ne oženi, a kad su stigli svatovi...
Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a njegova najveća ljubav je bila nesretna
Viđali su se svakodnevno, i svakog puta bi se slučajno videli, porazgovarali i prošetali. Kasnije mu je kroz smeh priznala da je namerno uvek izlazila u isto vreme, nadajući se da će on shvatiti satnicu i iskoristiti priliku da je vidi. Kada je od drugih saznala da objavljuje pesme, tražila je od Alekse primerke Goluba i Nevena, koje je redovno čitala i komentarisala. Pesnik se kasnije prisećao kako joj je prvi put izjavio ljubav. Napisao je pesmu "Ako hoćeš", baš njoj. Pesma od pet strofa brzo se našla u Ankinim rukama.
Na njegovo iznenađenje, vratila mu je pesmu bez ikakvog komentara. Potom se pozdravila i krenula niz ulicu, ostavljajući pesnika začuđenim. A onda se okrenula, nasmejala i ozbiljno rekla: "A što se tiče onog ako hoćeš – hoću", i otrčala niz ulicu. Međutim, tu su snovi krenuli nizbrdo. Mala mostarska sredina nije umela da prihvati ljubav imućnog Srbina i Hrvatice čiji je otac samo želeo veliki miraz i kuću u kojoj će biti finansijski zbrinut. Osuđena na propast, njihova ljubav je bila ispunjena svađama i raspravkama između Alekse i njegove majke. Sve dok ga jednog dana majka nije dovela ispred ikone Svetog Nikole i zaklela:
"Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov će biti njihovi svatovi".
Shvativši da nema izbora, nesrećni pesnik nije imao snage da se suprotstavi, unezveren je otišao kod Anke da joj traži oproštaj, jer je venčanje nemoguće. Aleksa je prekinuo burnu vezu sa lepom Hrvaticom, koje se sećao do kraja života i kojoj je posvetio većinu svojih ljubavnih pesama. Anka se udala godinu dana kasnije za dosta starijeg čoveka iz Zagreba i zauvek napustila Mostar.
Svatovi su tog dana prošli pored Šantićeve kuće na Brankovcu, dok je on svečanost posmatrao sa prozora, plačući.
Aleksa Šantić preminuo je od tuberkuloze 2. februara 1924. Mostar je toga dana bio zavijen u crno, a stanovnici svih religija skrhani, jer je otišao komšija koji je sve voleo podjednako.
Majka ga morbidnim rečima zaklela ikonom svetog Nikole da ne oženi ženu koju voli: Plačući je gledao njene svatove
Aleksa Šantić ludo je voleo Anku Tomilinović, ali je zbog majke nije oženio.
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)