U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
U staroj Srbiji, novembar je bio vreme kada se više spava, a manje priča. Od Aranđelovdana (21. novembar) pa sve do Nikolj dana (19. decembar), domaćinstva su ulazila u tiši, sporiji ritam. To je bio period poznat kao "zimska priprema", i u njemu je san imao posebno mesto.
Stariji su govorili:
„Ko do Nikolj dana mirno spava, celu zimu ne nosi brigu.“
Spavanje kao lek, a ne luksuz
Danas se spavanje često potcenjuje. Ranije je bilo drugačije. Znalo se da se zdravlje čuva snom, i da onaj ko zimi ne odmori dušu, na proleće nosi umor koji ne prolazi. Zato se u ovo vreme ranije ležalo, a ujutru se ustajalo bez žurbe – naročito kod dece i starijih.
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
U nekim selima se verovalo da dete koje se budi iz sna pre izlaska sunca "neće rasti pravo", i da ne treba prekidati dečji san dok samo ne ustane.
Nema vike, nema budilnika
U ovom periodu se nije smelo buditi dete vikom, niti ga terati na posao odmah po ustajanju. Ujutru se govorilo tiho, šapatom, i puštalo se da telo „uđe u dan kad mu vreme dođe“.
Ako bi neko spavao duže, nije se zameralo – naprotiv, govorilo se:
„Telo zna kad mu treba. Ne budim ti ja zdravlje.“
San kao priprema za praznik
Kako se približava Nikoljdan, a zatim i Božićni praznici, narod je verovao da duša mora da dočeka svetlost odmorna, sabrana. Ako su dani za rad, noći su za sabiranje. Zato se smatralo da je onaj ko mirno spava – u miru sa sobom i Bogom.
Posebno se pazilo na nedeljne noći, jer se verovalo da ono što sanjamo tada „govori kako će nam biti naredna sedmica“.
Stara pravila tišine pred spavanje
– Ne ide se na spavanje posle svađe
– Ne leže se gladan, ali ni pretežak
– Ne gasi se svetlo bez molitve ili bar misli na nekog svog
– Ne ostavlja se vatra bez nadzora – oganj mora da „diše s kućom“
U pojedinim krajevima, deci se pravio krstić od brašna na čelu pre spavanja – da ih čuva dok spavaju, naročito u dužim, hladnim noćima novembra.
Danas sve brže, a noći kraće
U svetu u kojem zaboravljamo koliko je san važan, možda baš od novembra možemo da naučimo da zima ne traži brzinu – već sabranost. I da nije greh zaspati ranije, spavati duže, i ćutati više.
Jer, kako su stari govorili:
„Zima pita s čim si je dočekao – s mirom ili nespokojem.“
A mir, zna se, dolazi u tišini, u noći, u snu koji ne traži ništa – samo da ga ne diraš.
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
"Teško očevima ženske dece kad pomisle šta su sve radili tuđoj ženskoj deci": Od Duška se moglo učiti o roditeljstvu
Ako rešite sve probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas
Komentari(0)