Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
U selima širom Srbije, nekada se znalo da novembar nije mesec za pokret, već za pripremu, ne samo spolja – već i iznutra. U to vreme, žene su tiho dodavale po neki predmet ispod jastuka, u kecelju, u torbu za dete, ili kraj ognjišta, ne da bi se videlo, već da bi se znalo – da je kuća zaštićena.
Ti predmeti nisu bili skupi, ali su nosili značenje, blagoslov, tihu molitvu. Svaka domaćica imala je svoj način, i nikad nije govorila sve što zna – ali je svaka znala šta gde stoji i zašto.
Zrno – da nikad ne ponestane
Najčešće je u pitanju bilo zrno kukuruza, pšenice ili pasulja, koje se stavljalo u platnenu kesicu i držalo u fioci, u devojačkoj kecelji ili u dečijem jastuku. Verovalo se da zrno donosi zdravlje, plodnost i postojanost.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
U kućama u Pomoravlju i Šumadiji, stavljalo se i u novčanik – „da nikad ne bude prazno, ni srcem, ni parom.“
Češalj pod jastuk – da se „raspetlja briga“
Stari, drveni češalj stavljan je ispod jastuka kod žena koje ne mogu da spavaju, koje se muče s mislima, ili koje „ne znaju šta da odluče“. Verovalo se da češalj „raspetljava glavu“, i da se briga „povlači kroz zube drvenog zubača“.
Češalj je obično bio umotan u čistu krpu, i niko nije smeo da ga koristi dok se ne „ispune tri noći“.
Dinar u štoku – da novac ne izlazi iz kuće
U mnogim domaćinstvima, posebno pred Nikoljdan, domaćin bi stavio novčić (obično dinar ili paricu) u prorez štoka, pod prag ili u ćošak kredenca, da se „drži para, da kuća ne bude prazna“.
Nije to bilo zbog bogaćenja – već zbog osećaja da se nešto čuva, makar simbolično.
Crvena nit u jastuku – da se dete ne urekne
Deci se često u jesen stavljala crvena nit, vuna ili konac, pod jastuk, u majčinu kecelju ili zašiveno u unutrašnji šav košulje. Verovalo se da crveno “odvraća oko”, štiti od uroka, straha i noćnih nemira.
Ako bi dete iz čista mira plakalo noću, baba bi znala da kaže:
„Treba mu nit, da ga noć ne vuče.“
Grančica bosiljka u torbi – za zdravlje
Žene su znale da u torbi, u kesici sa sapunom ili čak u brushalteru, nose mali suvi bosiljak – ne za miris, već za duhovnu čistotu i mirno srce. Ponegde se mešao sa lavandom, ali bosiljak je ostajao osnova „kućne zaštite“.
Niko nije znao – ali je svaka žena znala
Zanimljivo je da se o ovim predmetima nije pričalo. Nisu se pokazivali, ni objašnjavali. Ako bi neko pitao – dobijao bi osmeh, klimanje glavom i rečenicu:
„To ti je za svaki slučaj.“
I možda baš zato što su bili skromni i tihi, ovi običaji su opstali kroz vekove.
Jer, kako su naše bake znale reći:
„Kuća se ne čuva na glas, nego na vreme.“
Zašto vernici na Ostrog nose bele vunene čarape: Narodno verovanje staro vekovima nalaže da ovo uradite sa njima
Ovo je priča o čudu, simbolici i narodnom verovanju koje traje do danas.
Monasi sa Hilandara, bez obzira na doba godine, na trpezi uvek imaju ovu posnu namirnicu: Zato su snažni i jaki i neretko dožive duboku starost
Oni zanju da je ključ dobrog života, umerenost
Vladeta Jerotić smatrao je da samo ovi ljudi zaslužuju bezgraničnu Božju ljubav: " Do ljubavi ne možemo nikad doći, sve dok smo..."
Vladeta Jerotić smatrao je da je istina od koje mnogi beže u tome što Bog od čoveka traži samo jedno, te da nam bez toga nema ni spasenja
Ko je bila sveta Ana i zašto se slavi njeno začeće? Izgovorite danas moćnu molitvu za srećan brak i porodicu
Danas, na pravoslavni praznik Začeće svete Ane, crkva se seća jednog od najvažnijih trenutaka u istoriji Hristove porodice — momenta kada je Sveta Ana, majka Bogorodice, postala trudna sa Marijom. Ovaj praznik ne samo da ima duboko religijsko značenje, već je i praznik posvećen ženama, posebno onima koje su u braku, jer se veruje da Sveta Ana zaštitnica žena i majki.
Evo kako su zaista izgledali poslednji sati Vuka Karadžića: Način na koji je skončao ostavlja bez teksta, do poslednjeg daha molio da mu ovo donesu iz Srbije
Preminuo je u Beču, daleko od rodnog Tršića i Srbije, a njegova smrt označila je kraj jedne epohe.
Komentari(0)