Zaboravljeni običaj “kućnog drveta”: Zašto su Srbi sadili bukvu ili hrast pored kuće i verovali da će u njemu ostati duša domaćina
U mnogim selima Srbije, uz samu kuću se sadio stubasti hrast, bukva ili jablan. Verovalo se da to drvo čuva dom od groma, pamti reči ukućana i da se duša domaćina, po smrti, nastani u njegovoj krošnji.

U srpskoj narodnoj religiji, kuća nije bila samo zid i krov – njeno srce raslo je napolju, u zemlji, pod strehom, u obliku drveta. U selima po Šumadiji, Pomoravlju i zapadnoj Srbiji, svaka kuća imala je svoje „kućno drvo“ – najčešće hrast, bukvu ili jablan, posađeno sa verovanjem da to drvo čuva dom, upija sve rečeno i doživljeno, i da kad domaćin umre – njegova duša ne ide daleko, već ostaje da šumi iznad praga.
Drvo kao svedok života
U srpskoj mitološkoj slici sveta, drvo je bilo most između sveta ljudi i sveta nevidljivog. Njegovo korenje ide u dubinu, kao duh predaka; njegova krošnja ide u visinu, kao molitva.
Možda vas zanima:

Kult lobanje u staroj srpskoj religiji: Zašto se verovalo da duša ostaje u glavi, a ne u srcu
U narodnom predanju Srba, glava nije bila samo telesni deo, već svetinja. Verovalo se da duša ne silazi u grudi, već ostaje iza čela – i zato se lobanja poštovala, čuvala, a ponekad i zakopavala odvojeno.

STARA SRPSKA VEROVANJA Na šta slutite ako ne pojedete sve iz tanjira
Srpska narodna verovanja brojna su i veoma zanimljiva.
Možda vas zanima:

Kult lobanje u staroj srpskoj religiji: Zašto se verovalo da duša ostaje u glavi, a ne u srcu
U narodnom predanju Srba, glava nije bila samo telesni deo, već svetinja. Verovalo se da duša ne silazi u grudi, već ostaje iza čela – i zato se lobanja poštovala, čuvala, a ponekad i zakopavala odvojeno.

STARA SRPSKA VEROVANJA Na šta slutite ako ne pojedete sve iz tanjira
Srpska narodna verovanja brojna su i veoma zanimljiva.
Možda vas zanima:

Kult lobanje u staroj srpskoj religiji: Zašto se verovalo da duša ostaje u glavi, a ne u srcu
U narodnom predanju Srba, glava nije bila samo telesni deo, već svetinja. Verovalo se da duša ne silazi u grudi, već ostaje iza čela – i zato se lobanja poštovala, čuvala, a ponekad i zakopavala odvojeno.

STARA SRPSKA VEROVANJA Na šta slutite ako ne pojedete sve iz tanjira
Srpska narodna verovanja brojna su i veoma zanimljiva.
Kućno drvo je često bilo:
- zasađeno prilikom gradnje kuće, uz izgovorene reči blagoslova,
- okrenuto ka istoku, da „dan uđe preko njega“,
- neprikosnoveno – nije se seklo, lomilo, pa čak ni orezivalo bez potrebe.
Koje drvo – zavisilo je od kraja i značenja
- Hrast (u zapadnoj Srbiji): simbol snage, trajanja i božanskog prisustva. Verovalo se da ga bira bog, a ne čovek.
- Bukva (u Šumadiji i Pomoravlju): “tiha čuvarica” – stablo koje „nosi mir“, naročito ako se posađuje posle smrti člana porodice.
- Jablan (uz Moravu i Timočku krajinu): stablo koje „gleda ka nebu“, brzo raste i “prati korak kuće” – vezivalo se za zdravlje muških potomaka.
U nekim porodicama, kućno drvo je imalo svoje ime – po dedi, ocu, pa i domaćinu koji ga je posadio.
Zašto se verovalo da duša ostaje u drvetu?
U narodnom predanju koje prenosi i Veselin Čajkanović, duša ne odlazi daleko ako je kuća jaka. Kad domaćin umre, ako je pošteno živeo i brinuo o domu, njegova duša se “nastani u kućnom drvetu” – da i dalje gleda decu, štiti krov, šumi pri vetru.
Zato se:
- nije sedelo ispod drveta posle sahrane, jer se verovalo da duša “gleda odozgo”,
- nije rezbarilo drvo, jer se “seče duša”,
a u nekim krajevima se i danas čuju rečenice poput:
“Otac mi je u toj bukvi.”
Kako se brinulo o kućnom drvetu
Kućno drvo se:
- zalivalo na Đurđevdan i Božić, kao i prag,
- nije kidalo ni kad zasmeta kući, već se gradilo oko njega,
- ukrašavalo za praznike – naročito na Badnji dan, kad se oko njega ostavljala sveća i dren.
Starije žene su znale da kažu:
“Ako kućno drvo nagne na kuću – neko će se razboleti.”
Ili:
“Kad list padne ranije – dom će ostati bez glasa.”
Zašto se danas skoro ne sadi kućno drvo?
Moderni domovi nemaju mesta za korenje, dvorišta su prekrivena pločicama, a kuća se gradi brzo, bez obreda. Zaboravili smo da kuća nije samo građevina, već živo mesto, koje traži senku, tihu svedokinju svega što se u njoj dešava.
Zato i gubimo osećaj za trajnost, za vezu sa precima, za koren. Jer – ako drvo ne raste uz kuću, u šta će da se useli duša kad telo ode?

Najtužniju pesmu ikada napisanu u Jugoslaviji, Tito je strogo zabranio: Zbog mučnih reči uz nju su ljudi sebi oduzimali život
Autor numere je Dragiša Nedović koji je ostavio značajan trag u muzičkoj istoriji bivše Jugoslavije i brojne hitove

Kakva sudbinu čeka osobe rođene na Vaskrs? Prema starom verovanju Bog im je dao važan zadatak, ako bi krenuli lošim putem, na sebe bi navlačili gnev Gospoda
Naši stari su verovali da osobe koje su rođene na Vaskrs imaju velike šanse da u budućnosti postanu poznate i uticajne ličnosti koje će pratiti dobar glas!

Čistina bez gljiva: Znak svetog mesta u šumi?
Zašto narod veruje da postoje mesta u šumi gde ni pečurka ne sme da nikne – i zašto tamo niko ne seče drvo

Legenda koju zna samo jedno selo: Vila iz jasenove šupljine i zakleti konopac
U selu Trnavci na padinama Zlatara, i danas se šapuće priča o vili koja traži obećanje – i čuva ga koncem vezanim za drvo

Prvo crveno jaje se ne jede: Čuvarkuća kao amajlija doma u srpskoj tradiciji
Zašto se prvo jaje farba u tišini, čuva cele godine i stavlja u temelje kuće
Komentari(0)