Zaboravljeni običaj “kućnog drveta”: Zašto su Srbi sadili bukvu ili hrast pored kuće i verovali da će u njemu ostati duša domaćina
U mnogim selima Srbije, uz samu kuću se sadio stubasti hrast, bukva ili jablan. Verovalo se da to drvo čuva dom od groma, pamti reči ukućana i da se duša domaćina, po smrti, nastani u njegovoj krošnji.

U srpskoj narodnoj religiji, kuća nije bila samo zid i krov – njeno srce raslo je napolju, u zemlji, pod strehom, u obliku drveta. U selima po Šumadiji, Pomoravlju i zapadnoj Srbiji, svaka kuća imala je svoje „kućno drvo“ – najčešće hrast, bukvu ili jablan, posađeno sa verovanjem da to drvo čuva dom, upija sve rečeno i doživljeno, i da kad domaćin umre – njegova duša ne ide daleko, već ostaje da šumi iznad praga.
Drvo kao svedok života
U srpskoj mitološkoj slici sveta, drvo je bilo most između sveta ljudi i sveta nevidljivog. Njegovo korenje ide u dubinu, kao duh predaka; njegova krošnja ide u visinu, kao molitva.
Možda vas zanima:

Kada sunce stane nad kućom: Verovanje da dan uoči Petrovdana nosi znak onome ko ne traži ništa
U srpskoj narodnoj tradiciji, dan pred Petrovdanski post i praznik bio je vreme kada se ne traži, ne planira i ne govori unapred. Ako tada sunce zastane nad kućom – govorilo se da dolazi znak za onog ko ćuti.

Znakovi Boga u biljkama: Kako letnje bilje u narodnom verovanju otkriva prisustvo božanskog
U srpskoj narodnoj tradiciji, mnoge letnje biljke nisu se brale samo za lek – već i kao znakovi. Verovalo se da kroz njih govori ono što se ne vidi: božanska volja, opomena, blagoslov ili tiha potvrda da je čovek na pravom putu.
Možda vas zanima:

Kada sunce stane nad kućom: Verovanje da dan uoči Petrovdana nosi znak onome ko ne traži ništa
U srpskoj narodnoj tradiciji, dan pred Petrovdanski post i praznik bio je vreme kada se ne traži, ne planira i ne govori unapred. Ako tada sunce zastane nad kućom – govorilo se da dolazi znak za onog ko ćuti.

Znakovi Boga u biljkama: Kako letnje bilje u narodnom verovanju otkriva prisustvo božanskog
U srpskoj narodnoj tradiciji, mnoge letnje biljke nisu se brale samo za lek – već i kao znakovi. Verovalo se da kroz njih govori ono što se ne vidi: božanska volja, opomena, blagoslov ili tiha potvrda da je čovek na pravom putu.
Možda vas zanima:

Kada sunce stane nad kućom: Verovanje da dan uoči Petrovdana nosi znak onome ko ne traži ništa
U srpskoj narodnoj tradiciji, dan pred Petrovdanski post i praznik bio je vreme kada se ne traži, ne planira i ne govori unapred. Ako tada sunce zastane nad kućom – govorilo se da dolazi znak za onog ko ćuti.

Znakovi Boga u biljkama: Kako letnje bilje u narodnom verovanju otkriva prisustvo božanskog
U srpskoj narodnoj tradiciji, mnoge letnje biljke nisu se brale samo za lek – već i kao znakovi. Verovalo se da kroz njih govori ono što se ne vidi: božanska volja, opomena, blagoslov ili tiha potvrda da je čovek na pravom putu.
Kućno drvo je često bilo:
- zasađeno prilikom gradnje kuće, uz izgovorene reči blagoslova,
- okrenuto ka istoku, da „dan uđe preko njega“,
- neprikosnoveno – nije se seklo, lomilo, pa čak ni orezivalo bez potrebe.
Koje drvo – zavisilo je od kraja i značenja
- Hrast (u zapadnoj Srbiji): simbol snage, trajanja i božanskog prisustva. Verovalo se da ga bira bog, a ne čovek.
- Bukva (u Šumadiji i Pomoravlju): “tiha čuvarica” – stablo koje „nosi mir“, naročito ako se posađuje posle smrti člana porodice.
- Jablan (uz Moravu i Timočku krajinu): stablo koje „gleda ka nebu“, brzo raste i “prati korak kuće” – vezivalo se za zdravlje muških potomaka.
U nekim porodicama, kućno drvo je imalo svoje ime – po dedi, ocu, pa i domaćinu koji ga je posadio.
Zašto se verovalo da duša ostaje u drvetu?
U narodnom predanju koje prenosi i Veselin Čajkanović, duša ne odlazi daleko ako je kuća jaka. Kad domaćin umre, ako je pošteno živeo i brinuo o domu, njegova duša se “nastani u kućnom drvetu” – da i dalje gleda decu, štiti krov, šumi pri vetru.
Zato se:
- nije sedelo ispod drveta posle sahrane, jer se verovalo da duša “gleda odozgo”,
- nije rezbarilo drvo, jer se “seče duša”,
a u nekim krajevima se i danas čuju rečenice poput:
“Otac mi je u toj bukvi.”
Kako se brinulo o kućnom drvetu
Kućno drvo se:
- zalivalo na Đurđevdan i Božić, kao i prag,
- nije kidalo ni kad zasmeta kući, već se gradilo oko njega,
- ukrašavalo za praznike – naročito na Badnji dan, kad se oko njega ostavljala sveća i dren.
Starije žene su znale da kažu:
“Ako kućno drvo nagne na kuću – neko će se razboleti.”
Ili:
“Kad list padne ranije – dom će ostati bez glasa.”
Zašto se danas skoro ne sadi kućno drvo?
Moderni domovi nemaju mesta za korenje, dvorišta su prekrivena pločicama, a kuća se gradi brzo, bez obreda. Zaboravili smo da kuća nije samo građevina, već živo mesto, koje traži senku, tihu svedokinju svega što se u njoj dešava.
Zato i gubimo osećaj za trajnost, za vezu sa precima, za koren. Jer – ako drvo ne raste uz kuću, u šta će da se useli duša kad telo ode?

Srbi ne znaju kako je glasilo pravo ime ćerke Vuka Karadžića: Mnogi deci daju ime po ovoj umetnici, a ovo je istina
Rođena je u Beču i odrasla u kući u koju su dolazile mnoge značajne ličnosti srpske kulture toga doba.

Magijska moć belog luka: Srpska narodna verovanja i vradžbine!
U narodnoj medicini, i u verovanjima kod Srba, beli luk među ostalim biljkama ima počasno mesto

ZAŠTO JE ORLOV NOKAT BIO VAŽAN U SRPSKOJ MAGIJI: Simbolika i primena orlovih kandži u narodnim običajima
U srpskoj narodnoj tradiciji, orlov nokat zauzima posebno mesto kao predmet moćne simbolike i magijskih svojstava. Ova neobična relikvija bila je poznata po svojoj sposobnosti da pruži zaštitu, zdravlje i snagu, te je korišćena u različitim običajima i ritualima koji su se prenosili generacijama.

MAGIJSKI ZNAČAJ BELIH KONJA U SRBIJI: Kako je ova životinja postala simbol sreće i zaštite?
U srpskoj narodnoj tradiciji, beli konj zauzima posebno mesto kao životinja bogate simbolike. Kroz brojne priče, običaje i rituale, beli konji su smatrani nosiocima sreće, zaštitnicima od negativnih sila i važnim simbolom čistote i blagostanja.

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.
Komentari(0)