U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Urezivanje imena na gredi iznad ulaznih vrata – ili na samom pragu – bilo je nepisano pravilo u mnogim krajevima Srbije. Domaćin bi svoje ime, uz godinu gradnje i ponekad ime supruge ili sina, urezao u drvo, najčešće nožem ili užarenim gvožđem, i time simbolično poručio: „Ovo je moj dom. Ovdje ostajem. Ovdje me pamti.“
To nije bio izraz sujete, već znak lične i porodične odgovornosti. Znalo se: ko je urezan, taj je zidao, hranio i branio tu kuću.
Urezivanje se najčešće radilo kada se kuća tek sazida ili prekreči, ili kada porodica preseli u novu zgradu. Na gredi bi stajalo jednostavno: „Petar, 1937“ ili „Đorđe i Stana, 1952“. Nekad bi se dodavao i krstić, kao duhovna zaštita, ili slovo „B“ – za „blagoslov“.
Možda vas zanima:
Senka pod pragom: Verovanje da prag kuće skriva sve neizgovorene reči ukućana
U srpskoj narodnoj tradiciji, prag nije bio samo ulaz u kuću. Verovalo se da on upija sve ono što ukućani ne izgovore naglas – suze, tajne, neizrečene molitve – i da kroz njega kuća pamti i ono što ljudi žele da zaborave.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Senka pod pragom: Verovanje da prag kuće skriva sve neizgovorene reči ukućana
U srpskoj narodnoj tradiciji, prag nije bio samo ulaz u kuću. Verovalo se da on upija sve ono što ukućani ne izgovore naglas – suze, tajne, neizrečene molitve – i da kroz njega kuća pamti i ono što ljudi žele da zaborave.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Senka pod pragom: Verovanje da prag kuće skriva sve neizgovorene reči ukućana
U srpskoj narodnoj tradiciji, prag nije bio samo ulaz u kuću. Verovalo se da on upija sve ono što ukućani ne izgovore naglas – suze, tajne, neizrečene molitve – i da kroz njega kuća pamti i ono što ljudi žele da zaborave.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Verovalo se da ako je ime domaćina upisano na kući – kuća će pamtiti i čuvati njegove naslednike, i neće se tako lako urušiti, čak ni kad fizički ostane bez ljudi.
U nekim krajevima, postojalo je i verovanje da duh domaćina ostaje vezan za kuću dok god mu ime stoji iznad vrata. Ako bi neko hteo da obori staru kuću, prvo bi tražio da se ukloni greda sa imenom, uz reči: „Neka se pamti dok traje.“
Zanimljivo je da su se imena urezivala i kada bi se kuća poklanjala sinu. Stari domaćin bi dodao sinovo ime pored svog, pa se znalo da je „kuća još uvek u životu“, jer postoji veza između generacija.
Danas je taj običaj gotovo nestao. Imena više stoje na papiru, u katastru, ugovoru, na interfonu. Retko gde je domaćin upisao sebe tamo gde se najviše računao – na svom pragu.
Ipak, stari tragovi još uvek postoje. Ako prošetate kroz sela oko Ivanjice, Užica, Sjenice ili Vranja, naći ćete poneki prag sa imenom koje je vreme izbledelo, ali ne i izbrisalo. I biće vam jasno: tu je neko gradio, voleo, ostao – i ostavio poruku da nije bio prolazan.
Jer ono što je urezano u drvo, pamti kuća. A ono što je urezano u kuću, pamti narod.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)