Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući

Jadranko Žugić

15:00

Kultura 0

U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.

vrata
Shutterstock

Urezivanje imena na gredi iznad ulaznih vrata – ili na samom pragu – bilo je nepisano pravilo u mnogim krajevima Srbije. Domaćin bi svoje ime, uz godinu gradnje i ponekad ime supruge ili sina, urezao u drvo, najčešće nožem ili užarenim gvožđem, i time simbolično poručio: „Ovo je moj dom. Ovdje ostajem. Ovdje me pamti.“

To nije bio izraz sujete, već znak lične i porodične odgovornosti. Znalo se: ko je urezan, taj je zidao, hranio i branio tu kuću.

Urezivanje se najčešće radilo kada se kuća tek sazida ili prekreči, ili kada porodica preseli u novu zgradu. Na gredi bi stajalo jednostavno: „Petar, 1937“ ili „Đorđe i Stana, 1952“. Nekad bi se dodavao i krstić, kao duhovna zaštita, ili slovo „B“ – za „blagoslov“.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Verovalo se da ako je ime domaćina upisano na kući – kuća će pamtiti i čuvati njegove naslednike, i neće se tako lako urušiti, čak ni kad fizički ostane bez ljudi.

U nekim krajevima, postojalo je i verovanje da duh domaćina ostaje vezan za kuću dok god mu ime stoji iznad vrata. Ako bi neko hteo da obori staru kuću, prvo bi tražio da se ukloni greda sa imenom, uz reči: „Neka se pamti dok traje.“

Zanimljivo je da su se imena urezivala i kada bi se kuća poklanjala sinu. Stari domaćin bi dodao sinovo ime pored svog, pa se znalo da je „kuća još uvek u životu“, jer postoji veza između generacija.

Danas je taj običaj gotovo nestao. Imena više stoje na papiru, u katastru, ugovoru, na interfonu. Retko gde je domaćin upisao sebe tamo gde se najviše računao – na svom pragu.

Ipak, stari tragovi još uvek postoje. Ako prošetate kroz sela oko Ivanjice, Užica, Sjenice ili Vranja, naći ćete poneki prag sa imenom koje je vreme izbledelo, ali ne i izbrisalo. I biće vam jasno: tu je neko gradio, voleo, ostao – i ostavio poruku da nije bio prolazan.

Jer ono što je urezano u drvo, pamti kuća. A ono što je urezano u kuću, pamti narod.

Orašac

Tajna podzemna pećina kod Orašca: Ovde su ustanici krili barut, oružje i – odluke o sudbini Srbije

Kultura

17:00

17 decembar, 2025

Dok su se topovi tresli i krv lila u bojevima, duboko u šumama Šumadije odvijala se jedna tiha, ali presudna borba – borba za opstanak ustanka. Malo poznata pećina kod Orašca služila je Karađorđevim ustanicima kao tajno sklonište, barutana i mesto za donošenje ključnih odluka. Ovaj skriveni kutak istorije i danas postoji, ali o njemu se retko priča.

karađorđe

Karađorđe se zaljubio u Jelenu pa je oteo sa 15 godina: Jedva izbegla zločin, a na kraju ispunila poslednju želju

Kultura

21:00

16 decembar, 2025

Priča o voždu Karađorđu Petroviću i njegovoj ženi Jeleni nije klasična ljubavna bajka. Naprotiv – puna je strasti, sukoba, nepravdi i teških izbora koje je vreme nametalo. Jelena, žena koja je živela u senci vođe Prvog srpskog ustanka, bila je mnogo više od puke supruge slavnog junaka. Njena sudbina govori o tihoj snazi, boli i borbi za dostojanstvo u vremenu kad žene nisu imale ni glas, ni izbor.

Komentari(0)

Loading