U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Urezivanje imena na gredi iznad ulaznih vrata – ili na samom pragu – bilo je nepisano pravilo u mnogim krajevima Srbije. Domaćin bi svoje ime, uz godinu gradnje i ponekad ime supruge ili sina, urezao u drvo, najčešće nožem ili užarenim gvožđem, i time simbolično poručio: „Ovo je moj dom. Ovdje ostajem. Ovdje me pamti.“
To nije bio izraz sujete, već znak lične i porodične odgovornosti. Znalo se: ko je urezan, taj je zidao, hranio i branio tu kuću.
Urezivanje se najčešće radilo kada se kuća tek sazida ili prekreči, ili kada porodica preseli u novu zgradu. Na gredi bi stajalo jednostavno: „Petar, 1937“ ili „Đorđe i Stana, 1952“. Nekad bi se dodavao i krstić, kao duhovna zaštita, ili slovo „B“ – za „blagoslov“.
Možda vas zanima:
Senka pod pragom: Verovanje da prag kuće skriva sve neizgovorene reči ukućana
U srpskoj narodnoj tradiciji, prag nije bio samo ulaz u kuću. Verovalo se da on upija sve ono što ukućani ne izgovore naglas – suze, tajne, neizrečene molitve – i da kroz njega kuća pamti i ono što ljudi žele da zaborave.
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Možda vas zanima:
Senka pod pragom: Verovanje da prag kuće skriva sve neizgovorene reči ukućana
U srpskoj narodnoj tradiciji, prag nije bio samo ulaz u kuću. Verovalo se da on upija sve ono što ukućani ne izgovore naglas – suze, tajne, neizrečene molitve – i da kroz njega kuća pamti i ono što ljudi žele da zaborave.
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Možda vas zanima:
Senka pod pragom: Verovanje da prag kuće skriva sve neizgovorene reči ukućana
U srpskoj narodnoj tradiciji, prag nije bio samo ulaz u kuću. Verovalo se da on upija sve ono što ukućani ne izgovore naglas – suze, tajne, neizrečene molitve – i da kroz njega kuća pamti i ono što ljudi žele da zaborave.
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Verovalo se da ako je ime domaćina upisano na kući – kuća će pamtiti i čuvati njegove naslednike, i neće se tako lako urušiti, čak ni kad fizički ostane bez ljudi.
U nekim krajevima, postojalo je i verovanje da duh domaćina ostaje vezan za kuću dok god mu ime stoji iznad vrata. Ako bi neko hteo da obori staru kuću, prvo bi tražio da se ukloni greda sa imenom, uz reči: „Neka se pamti dok traje.“
Zanimljivo je da su se imena urezivala i kada bi se kuća poklanjala sinu. Stari domaćin bi dodao sinovo ime pored svog, pa se znalo da je „kuća još uvek u životu“, jer postoji veza između generacija.
Danas je taj običaj gotovo nestao. Imena više stoje na papiru, u katastru, ugovoru, na interfonu. Retko gde je domaćin upisao sebe tamo gde se najviše računao – na svom pragu.
Ipak, stari tragovi još uvek postoje. Ako prošetate kroz sela oko Ivanjice, Užica, Sjenice ili Vranja, naći ćete poneki prag sa imenom koje je vreme izbledelo, ali ne i izbrisalo. I biće vam jasno: tu je neko gradio, voleo, ostao – i ostavio poruku da nije bio prolazan.
Jer ono što je urezano u drvo, pamti kuća. A ono što je urezano u kuću, pamti narod.
3 NAJSNAŽNIJE IKONE u Srbiji treba da ima svaki dom: Jedna leči, druga štiti decu, a treća donosi mir
U pravoslavnoj tradiciji, ikona nije samo slika na zidu - ona je prozor u duhovni svet, veza sa svecem kome se molimo i znak Božije prisutnosti u domu.
"Posle toga će ĐAVO DA TE KUŠA": Poznati sveštenik otkrio koji je jedini uslov za pričešće
Na svom najnovijem snimku na Instagramu, gde je izuzetno aktivan i ima veliki broj pratilaca, Otac Predrag Popović govorio je o tome šta je zapravo jedini i pravi uslov da bi se vernici pričešćivali. Njegove reči izazvale su veliku pažnju jer, kako kaže, sve drugo može da se ispoštuje spolja, ali bez ovoga pričešće nema smisla.
Kako se nekad čuvala so do zime: Verovanja o „tihoj hrani“ u danima pred sneg
U srpskoj tradiciji, so nije bila samo začin – već amajlija, lek, zaštita i simbol postojanosti. U novembru se posebno pazilo kako se so nosi, gde se drži i kada se daje
ŽESTOKE KAZNE CARA DUŠANA: Evo kako biste prošli u njegovo vreme ako vas uhvate u preljubi ili krađi!
Ove kazne bi i današnji svet dovele u red
Znate li koja je razlika između prosidbe i veridbe?
Buduća mlada može dobiti čak tri prstena!
Komentari(0)