Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Ovaj stari ritual primenjivan je kada bi dete, iako fizički zdravo, postajalo iznenada uznemireno, često plakalo noću bez vidljivog razloga, budilo se u isto vreme svake večeri ili gledalo „u ćošak“. Verovalo se da je dete tada „pokupilo noć“, odnosno da se noćna senka zadržala u njemu i da mu treba pomoći da se oslobodi.
Rešenje nije bilo ni u molitvi, ni u bajanju, ni u lekovima – već u jednom jednostavnom i tihom činu: detetu se tri puta prelazio prag kuće, i to uveče, uz posebne reči.
Prema narodnom verovanju, prag nije bio samo arhitektonski detalj, već mesto susreta svetova – spoljnog i unutrašnjeg, svetlog i senovitog. Ako je dete bilo izneseno napolje uveče, uspavano na rukama dok sunce zalazi, ili ako je samo stajalo na pragu u vreme „kad dan prelazi u noć“, verovalo se da njegova duša nije sigurna gde pripada. Zato se, kad dete postane „nemirno noću“, ono tri puta nosilo preko praga – jednom na jednu stranu, drugi put na drugu, i treći put pravo. Taj krug je imao simboliku vraćanja – da se dete „vrati kući dušom“.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Običaj su najčešće obavljale majke, bake ili starije žene iz porodice. Dete bi se umotalo u ćebe, bez reči izvodilo iz kuće, nosilo preko praga, a zatim se, tiho, izgovaralo: „Kako noć izašla, tako se i ne vratila. Kako dete prešlo, tako mir našlo.“
U nekim selima, posle nošenja, dete bi se okupalo u vodi u koju se stavljao list oraha, zrno soli i parče starog hleba – kako bi se, kako su govorili, „isprala senka“. Voda se zatim prosipala ispod šljive ili kraj ograde, uz obavezno prekrštavanje.
Zanimljivo je da se o ovom običaju nije javno govorilo. Smatran je nečim što se radi „kad se više ništa drugo ne zna“. A i danas, u selima oko Kučeva, Crne Trave ili Žagubice, stariji će vam tiho reći da, ako dete iz čista mira počne da se budi svake noći u isto vreme, prvo što bi trebalo uraditi – nije otići kod lekara, već ga tri puta nositi preko praga.
Ne iz sujeverja – već iz poštovanja prema tišini predaka. Jer, kako su govorile stare žene: „Nekad je najvažnije da se dete oseti da je unutra – ne samo telom, već i dušom.“
UBIJAO ZA TITA, SKONČAO U BEDI: Jugoslovenski Džejms Bond
Život Karate Boba zauvek se promenio kada je odbio da izvrši naređenje o likvidaciji mete u Jugoslaviji, zbog čega je bio primoran da pobegne iz zemlje.
Tajna podzemna pećina kod Orašca: Ovde su ustanici krili barut, oružje i – odluke o sudbini Srbije
Dok su se topovi tresli i krv lila u bojevima, duboko u šumama Šumadije odvijala se jedna tiha, ali presudna borba – borba za opstanak ustanka. Malo poznata pećina kod Orašca služila je Karađorđevim ustanicima kao tajno sklonište, barutana i mesto za donošenje ključnih odluka. Ovaj skriveni kutak istorije i danas postoji, ali o njemu se retko priča.
IME STAROSLOVENSKOG POREKLA KOJE JE KRASILO MNOGE DEČAKE: Danas ga sve ređe čujemo, a ima PRELEPO ZNAČENJE
Takođe se smatra da je ovo ime nastalo od imena Milovan i Milosa
Karađorđe se zaljubio u Jelenu pa je oteo sa 15 godina: Jedva izbegla zločin, a na kraju ispunila poslednju želju
Priča o voždu Karađorđu Petroviću i njegovoj ženi Jeleni nije klasična ljubavna bajka. Naprotiv – puna je strasti, sukoba, nepravdi i teških izbora koje je vreme nametalo. Jelena, žena koja je živela u senci vođe Prvog srpskog ustanka, bila je mnogo više od puke supruge slavnog junaka. Njena sudbina govori o tihoj snazi, boli i borbi za dostojanstvo u vremenu kad žene nisu imale ni glas, ni izbor.
Srpska princeza rodila poslednjeg Romanova: Muža joj boljševici brutalno prebili i bacili ga u jamu, a nju u tamnicu, umrla je zaboravljena od svih
Jelena Karađorđević je bila obrazovana, hrabra, vrlo požrtvovana kako prema Srbiji i interesima Srbije, tako i prema svojoj novoj domovini Rusiji.
Komentari(0)