Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Ovaj stari ritual primenjivan je kada bi dete, iako fizički zdravo, postajalo iznenada uznemireno, često plakalo noću bez vidljivog razloga, budilo se u isto vreme svake večeri ili gledalo „u ćošak“. Verovalo se da je dete tada „pokupilo noć“, odnosno da se noćna senka zadržala u njemu i da mu treba pomoći da se oslobodi.
Rešenje nije bilo ni u molitvi, ni u bajanju, ni u lekovima – već u jednom jednostavnom i tihom činu: detetu se tri puta prelazio prag kuće, i to uveče, uz posebne reči.
Prema narodnom verovanju, prag nije bio samo arhitektonski detalj, već mesto susreta svetova – spoljnog i unutrašnjeg, svetlog i senovitog. Ako je dete bilo izneseno napolje uveče, uspavano na rukama dok sunce zalazi, ili ako je samo stajalo na pragu u vreme „kad dan prelazi u noć“, verovalo se da njegova duša nije sigurna gde pripada. Zato se, kad dete postane „nemirno noću“, ono tri puta nosilo preko praga – jednom na jednu stranu, drugi put na drugu, i treći put pravo. Taj krug je imao simboliku vraćanja – da se dete „vrati kući dušom“.
Možda vas zanima:
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Možda vas zanima:
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Možda vas zanima:
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Običaj su najčešće obavljale majke, bake ili starije žene iz porodice. Dete bi se umotalo u ćebe, bez reči izvodilo iz kuće, nosilo preko praga, a zatim se, tiho, izgovaralo: „Kako noć izašla, tako se i ne vratila. Kako dete prešlo, tako mir našlo.“
U nekim selima, posle nošenja, dete bi se okupalo u vodi u koju se stavljao list oraha, zrno soli i parče starog hleba – kako bi se, kako su govorili, „isprala senka“. Voda se zatim prosipala ispod šljive ili kraj ograde, uz obavezno prekrštavanje.
Zanimljivo je da se o ovom običaju nije javno govorilo. Smatran je nečim što se radi „kad se više ništa drugo ne zna“. A i danas, u selima oko Kučeva, Crne Trave ili Žagubice, stariji će vam tiho reći da, ako dete iz čista mira počne da se budi svake noći u isto vreme, prvo što bi trebalo uraditi – nije otići kod lekara, već ga tri puta nositi preko praga.
Ne iz sujeverja – već iz poštovanja prema tišini predaka. Jer, kako su govorile stare žene: „Nekad je najvažnije da se dete oseti da je unutra – ne samo telom, već i dušom.“
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)