Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
U mnogim krajevima Srbije, naročito u Šumadiji, Pomoravlju i istočnoj Srbiji, postoji običaj da se pokojnik sahranjuje sa burmom. Na prvi pogled – iz poštovanja. Ali narodna verovanja idu dublje. Burma na mrtvoj ruci je znak pripadnosti, zaveta i neprekinute veze. Verovalo se da ako se pokojniku burma skine – duša neće znati gde pripada, i može da luta. A ako se burma uzme – donosi veliku nesreću.
Burma kao tihi zavet
U narodnoj svesti, burma nije samo komad metala – već zapečaćena reč, zakletva izgovorena pred Bogom i svetiteljima. I zato, kad neko umre, naročito u braku, burma ostaje na ruci. Time mu se poručuje:
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Postoji i verovanje da ako se pokojniku burma ostavi – lakše se rastaje od sveta, jer zna da ostavlja nekog ko ga još nosi.
Šta se dešava ako se burma skine?
U narodnim pričama, burma nikada ne sme da se uzme iz kovčega, pa čak ni kad pokojnik nije bliska osoba. Verovalo se da onaj ko uzme tu burmu:
– nosi tuđu tugu
– neće imati sreće u braku
– može imati noćne more, jer pokojnik „traži svoj prsten“
U nekim selima, ako bi se posle sahrane primetilo da burme nema, porodica bi palila sveću tri dana zaredom i molila se da se duši pokojnika „vrati ono što joj je pripadalo“.
Kada se burma ipak ne stavlja?
Postoje i slučajevi kada se burma namerno ne ostavlja, ali uvek uz posebnu molitvu. To se dešava ako:
– je pokojnik bio razveden ili napustio porodicu, a porodica to ne želi da simbolizuje
– je burma potrebna kao amajlija za decu ili unuke, pa se nosi uz molitvu
– ako se radi o mužu i ženi koji su preminuli jedan za drugim – tada se često njihove burme spajaju i sahranjuju zajedno
Burma kao duhovna zaštita
U nekim krajevima, naročito u planinskim selima, žene koje su rano ostale udovice nisu skidale burmu ceo život. Verovalo se da ako je žena nosi dok je muž "gleda s neba", on je štiti od svakog zla, druge ljubavi i nesanice.
Zato su i govorile:
„Nisam ja sama, eno ga – još mi je prsten na ruci.“
Danas sve ređe, ali još živi
Danas, u vreme zlatara, modernih običaja i pravnih pitanja, burma sve češće ostaje kod živih. Ali kod onih koji pamte, prsten na ruci pokojnika nije luksuz – to je reč koja se ne briše. Iako je smrt kraj života, ona nije kraj ljubavi. A burma je možda najtiši dokaz da se veza ne prekida ni u grobu.
Zato se i danas, kad neko ode, u tišini, bez buke, stavi burma na prst. I ništa više ne mora da se kaže.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Komentari(0)