Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
U mnogim krajevima Srbije, naročito u Šumadiji, Pomoravlju i istočnoj Srbiji, postoji običaj da se pokojnik sahranjuje sa burmom. Na prvi pogled – iz poštovanja. Ali narodna verovanja idu dublje. Burma na mrtvoj ruci je znak pripadnosti, zaveta i neprekinute veze. Verovalo se da ako se pokojniku burma skine – duša neće znati gde pripada, i može da luta. A ako se burma uzme – donosi veliku nesreću.
Burma kao tihi zavet
U narodnoj svesti, burma nije samo komad metala – već zapečaćena reč, zakletva izgovorena pred Bogom i svetiteljima. I zato, kad neko umre, naročito u braku, burma ostaje na ruci. Time mu se poručuje:
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Postoji i verovanje da ako se pokojniku burma ostavi – lakše se rastaje od sveta, jer zna da ostavlja nekog ko ga još nosi.
Šta se dešava ako se burma skine?
U narodnim pričama, burma nikada ne sme da se uzme iz kovčega, pa čak ni kad pokojnik nije bliska osoba. Verovalo se da onaj ko uzme tu burmu:
– nosi tuđu tugu
– neće imati sreće u braku
– može imati noćne more, jer pokojnik „traži svoj prsten“
U nekim selima, ako bi se posle sahrane primetilo da burme nema, porodica bi palila sveću tri dana zaredom i molila se da se duši pokojnika „vrati ono što joj je pripadalo“.
Kada se burma ipak ne stavlja?
Postoje i slučajevi kada se burma namerno ne ostavlja, ali uvek uz posebnu molitvu. To se dešava ako:
– je pokojnik bio razveden ili napustio porodicu, a porodica to ne želi da simbolizuje
– je burma potrebna kao amajlija za decu ili unuke, pa se nosi uz molitvu
– ako se radi o mužu i ženi koji su preminuli jedan za drugim – tada se često njihove burme spajaju i sahranjuju zajedno
Burma kao duhovna zaštita
U nekim krajevima, naročito u planinskim selima, žene koje su rano ostale udovice nisu skidale burmu ceo život. Verovalo se da ako je žena nosi dok je muž "gleda s neba", on je štiti od svakog zla, druge ljubavi i nesanice.
Zato su i govorile:
„Nisam ja sama, eno ga – još mi je prsten na ruci.“
Danas sve ređe, ali još živi
Danas, u vreme zlatara, modernih običaja i pravnih pitanja, burma sve češće ostaje kod živih. Ali kod onih koji pamte, prsten na ruci pokojnika nije luksuz – to je reč koja se ne briše. Iako je smrt kraj života, ona nije kraj ljubavi. A burma je možda najtiši dokaz da se veza ne prekida ni u grobu.
Zato se i danas, kad neko ode, u tišini, bez buke, stavi burma na prst. I ništa više ne mora da se kaže.
3 NAJSNAŽNIJE IKONE u Srbiji treba da ima svaki dom: Jedna leči, druga štiti decu, a treća donosi mir
U pravoslavnoj tradiciji, ikona nije samo slika na zidu - ona je prozor u duhovni svet, veza sa svecem kome se molimo i znak Božije prisutnosti u domu.
"Posle toga će ĐAVO DA TE KUŠA": Poznati sveštenik otkrio koji je jedini uslov za pričešće
Na svom najnovijem snimku na Instagramu, gde je izuzetno aktivan i ima veliki broj pratilaca, Otac Predrag Popović govorio je o tome šta je zapravo jedini i pravi uslov da bi se vernici pričešćivali. Njegove reči izazvale su veliku pažnju jer, kako kaže, sve drugo može da se ispoštuje spolja, ali bez ovoga pričešće nema smisla.
Kako se nekad čuvala so do zime: Verovanja o „tihoj hrani“ u danima pred sneg
U srpskoj tradiciji, so nije bila samo začin – već amajlija, lek, zaštita i simbol postojanosti. U novembru se posebno pazilo kako se so nosi, gde se drži i kada se daje
ŽESTOKE KAZNE CARA DUŠANA: Evo kako biste prošli u njegovo vreme ako vas uhvate u preljubi ili krađi!
Ove kazne bi i današnji svet dovele u red
Znate li koja je razlika između prosidbe i veridbe?
Buduća mlada može dobiti čak tri prstena!
Komentari(0)