
Zašto se peru ruke po povratku sa sahrane?
Jedan od običaja koji je vezan za groblje jeste obavezno pranje ruku nakon posete.
Jedan od običaja koji je vezan za groblje jeste obavezno pranje ruku nakon posete.
Bacanje zemlje je često način da se izrazi poslednje poštovanje prema pokojniku
Verski analitičar otkrio je kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina.
OVI običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
U pojedinim selima u Srbiji postoji mnoštvo običaja koji se praktikuju kada se sahranjuju pokojnici. Jedan od njih mnogima nije poznat, ali za njega kažu da je možda čak i jedini koji znači porodici koja sahranjuje svog bližnjeg.
Sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, otkrio je pravu istinu kupovine venaca za sahranu. Ovo trebate znati akda neko umre.
Većina ljudi na sahranama baca komad zemlje u grob malo pre nego što grobari počnu da vraćaju ostatak zemlje u raku.
Prema crkvenim pravilima, nekrštena osoba ne može biti sahranjena uz crkveni obred, uključujući i opelo, čak i ako je u pitanju dete, jer nije postala član crkvene zajednice i nema crkveno ime, objašnjava profesor Dimitrije Kalezić.
Stanko iz Leskovca oživeo je na svojoj sahrani, a ljudi su 10 godina pričali o ovom slučaju.
Srpska pravoslavna pravila su jasna, kada su običaji vezani za sahranu i parastos u pitanju, a ovo je najveći greh koji možete učiniti!
Vekovima pojedine obrede upražnjavamo, a nismo ni svesni da se tako udaljavamo od crkve
Običaji kad neko umre variraju od kraja do kraja, a mnogi Srbi se uglavnom drže određenih pravila.
Većina ljudi na sahranama baca komad zemlje u grob malo pre nego što grobari počnu da vraćaju ostatak zemlje u raku.
Kako je cena mnogih stavki u kućnom budžetu otišla u nebo, talas poksupljenja nije zaobišao ni prodavnice pogrebne opreme, pa su troškovi sahrane sada i u unutrašnjosti Srbije nekoliko hiljada evra.
Da li ste znali koji je nagori greh prema pokonicima? Iako se mnogi Srbi trude da ispoštuju sve običaje, za mnoge nisu ni svesni da, zapravo, nisu deo naše tracicije i ne donose ništa dobro.
Kod starih Slovena, pa i drugih naroda, strah od smrti uslovljavao je i strah od svih pojava vezanih za nju, kao što je i strah od pokojnika.
Običaji i rituali koji prate važne događaje u životu čoveka i njegove porodice deo su tradicije naroda i većina njih je široko rasprostranjena, dok se neki razlikuju od mesta do mesta ili su očuvani samo u pojedinim delovima zemlje.