Evo zašto se baca grumen zemlje na sanduk: Svi poštuju običaj, a malo ko zna šta ovo zapravo znači
Bacanje zemlje je često način da se izrazi poslednje poštovanje prema pokojniku

Bacanje grumena zemlje na sanduk tokom pravoslavne sahrane ima duboko značenje ukorenjeno u verskim obredima i tradiciji. Simbolično, prvi grumen zemlje na sanduk baca sveštenik koji je držao opelo, potom članovi najuže porodice, a onda i familija, prijatelji i svi ostali koji su došli na sahranu. Ovaj čin ima više značenja, a etnolog Snežana Ašanin objašnjava svako od njih.
Grumen zemlje koji bacamo na sanduk posle sahrane može se najpre posmatrati kao veza živih sa pokojnim precima.
– Prema Bibliji, čovek je stvoren od praha i u prah će se vratiti. Bacanje zemlje na sanduk simbolizuje povratak tela zemlji iz koje je došlo. Ovo je podsećanje na smrtnost, ali i na ciklus koji čine život i smrt. Kad sveštenik završi opelo i bacimo grumen zemlje na sanduk pokojnika čim on bude spušten u grob, to zapravo simbolizuje zatvaranje ciklusa života na zemlji, završetak zemaljskog puta pokojnika i njegov prelazak u večni život u kom ćemo se svi sresti – kaže etnolog Ašanin.
Možda vas zanima:

Ovo se nikako ne sme staviti u sanduk pokojnika: Donosi nezapamćenu nesreću, a svi to nesvesno rade iz velike ljubavi
Vrlo često se ljudi iznenade kada vide običaje u pojedinim delovima naše zemlje vezano za sahrane, a prenosili su se sa kolena na koleno i sve do danas opstali.

Kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina: Jedna stvar je najbitnija i ne sme se zanemariti ni za živu glavu
Verski analitičar otkrio je kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina.
Možda vas zanima:

Ovo se nikako ne sme staviti u sanduk pokojnika: Donosi nezapamćenu nesreću, a svi to nesvesno rade iz velike ljubavi
Vrlo često se ljudi iznenade kada vide običaje u pojedinim delovima naše zemlje vezano za sahrane, a prenosili su se sa kolena na koleno i sve do danas opstali.

Kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina: Jedna stvar je najbitnija i ne sme se zanemariti ni za živu glavu
Verski analitičar otkrio je kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina.
Možda vas zanima:

Ovo se nikako ne sme staviti u sanduk pokojnika: Donosi nezapamćenu nesreću, a svi to nesvesno rade iz velike ljubavi
Vrlo često se ljudi iznenade kada vide običaje u pojedinim delovima naše zemlje vezano za sahrane, a prenosili su se sa kolena na koleno i sve do danas opstali.

Kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina: Jedna stvar je najbitnija i ne sme se zanemariti ni za živu glavu
Verski analitičar otkrio je kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina.
Bacanje zemlje je često način da se izrazi poslednje poštovanje prema pokojniku. Ovaj čin prati izgovaranje molitve ili rečenica kao što su: "Neka ti je laka crna zemlja" ili "Bog da ti dušu prosti".
– Izgovaranje kratke molitve u trenutku bacanja grumena zemlje na sanduk je nastavak molitve za oproštaj grehova pokojnika koji čeka drugi Hristov dolazak i vaskrsnuće – navodi etnolog Ašanin.
Najzad, ovaj čin ima još jednu dimenziju – podsećanje svim vernicima da će i oni postati zemlja, odnosno da će se vratiti u zemlju iz koje su stvoreni. On je, navodi etonolog Snežana Ašanin, deo rituala oproštaja od voljenog pokojnika i podsetnik na snažne veze sa našim upokojenim precima.

Brankovo pismo Milici: Ljubavna priča koja je ostala neuzvraćena
Kako je mladalačka zaljubljenost Branka Radičevića nadživela osećanja i postala deo srpske književnosti

Prelo u Sremu: Noć kada se prela vuna i sklapala prijateljstva
Običaj zimskih okupljanja uz ognjište, pesmu i priču koji je grejao i kuću i dušu

Knez Lazar i krstasti šlem: Istina i mit o simbolu Kosovskog boja
Priča o najprepoznatljivijem ratnom znaku srednjovekovne Srbije

Kako je Mira Stupica osvojila beogradsku publiku prvom rečenicom na sceni
Debi legendarne glumice koji je obeležio jedno pozorišno doba

"Dobro je pio, mrzeo je Tita i Čkalju" Udovica Pavla Vuisića otkrila njegovo pravo lice: Pretukao Miju Aleksića zbog nje, pa zajedno glumili
Otkrivamo nepoznate priče iz života Pavla Vuisića – od velike ljubavi sa Mirjanom, sukoba sa kolegama, do susreta sa Titom i netrpeljivosti prema Čkalji.
Komentari(0)