Jedan od običaja koji je vezan za groblje jeste obavezno pranje ruku nakon posete.

Sahrane u Srbiji prate mnogi običaji koji nemaju nikakve veze sa hrišćanstvom, a jedan od njih je i obavezno pranje ruku po povratku sa groblja, kao i bacanje ugljena preko glave.
Mnogi to rade iako ne znaju da to nije u sladu sa crkvenim kanonima, a odakle ovaj običaj, objašnjeno je na sajtu Srpske pravoslavne eparhije Srednjoevropske.
Tu je ujedno i objašnjeno šta bi, prema pravoslavnim običajima, trebalo uraditi po povratku kući sa sahrane bližnjih.
Možda vas zanima:

Kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina: Jedna stvar je najbitnija i ne sme se zanemariti ni za živu glavu
Verski analitičar otkrio je kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina.

OVO SU JEDINA PRAVOSLAVNA PRAVILA KOJA SE MORAJU POŠTOVATI KAD NEKO UMRE: Nemojte se ogrešiti i raditi OVO, paganski je!
Srpska pravoslavna pravila su jasna, kada su običaji vezani za sahranu i parastos u pitanju, a ovo je najveći greh koji možete učiniti!
Možda vas zanima:

Kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina: Jedna stvar je najbitnija i ne sme se zanemariti ni za živu glavu
Verski analitičar otkrio je kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina.

OVO SU JEDINA PRAVOSLAVNA PRAVILA KOJA SE MORAJU POŠTOVATI KAD NEKO UMRE: Nemojte se ogrešiti i raditi OVO, paganski je!
Srpska pravoslavna pravila su jasna, kada su običaji vezani za sahranu i parastos u pitanju, a ovo je najveći greh koji možete učiniti!
Možda vas zanima:

Kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina: Jedna stvar je najbitnija i ne sme se zanemariti ni za živu glavu
Verski analitičar otkrio je kad se pokojniku daje 7, 40 dana, 6 meseci i godina.

OVO SU JEDINA PRAVOSLAVNA PRAVILA KOJA SE MORAJU POŠTOVATI KAD NEKO UMRE: Nemojte se ogrešiti i raditi OVO, paganski je!
Srpska pravoslavna pravila su jasna, kada su običaji vezani za sahranu i parastos u pitanju, a ovo je najveći greh koji možete učiniti!
- Posle povratka sa groblja sveštenik kod kuće osveti vodicu u prostoriji gde je pokojnik izdahnuo, i gde je ležao dok je bio u kući. Vodica se osvećuje za zdravlje i napredak ostalih u kući. Običaj je u nekim krajevima, kada narod dolazi sa groblja, da se sačekuje u dvorištu, tu svi peru ruke, uzimaju ugljen od žara, pa ga premetnu u rukama i prebace preko sebe - kaže se i dodaje da je to suvišan običaj koji nije u skadu sa hrišćanstvom.
Kako je objašnjeno, to je ostalo iz vremena kada su Srbijom harale zarazne bolesti i na taj način se po naredbi građanskih vlasti vršila dezinfekcija.
- To danas nije obavezno činiti. Dobro je, možda, pripremiti vodu i peškir ako nema česma ili kupatilo, da narod opere ruke. Kada sa groblja stignu ukopnici, obavllja se obično večera za pokoj duše umrloga. Za tu su večeru vezani brojni običaji. Na njoj se negde prisutni služe žitom, medom i pogačom, a negde se to radi na grobu. Što se tiče stava crkve oko opela i sahrane pokojnika, za crkvu su najvažniji žito, vino i sam čin opela.
Kako se ističe, opelo je molitva u kojoj se sveštenik moli za pokoj duše pokojnika, i za oproštaj grehova njegovih koje je kao čovek u životu učinio. Važni su pomeni koji se vrše od kuće do groblja, jer je pomen, takođe molitva.

Kako se izrađuje glina iz Jadranske Lešnice: zanat koji živi kroz lonce, pećnice i zemljane saksije
U selu Jadranska Lešnica kod Loznice i danas se vadi glina iz lokalnih oranica, koristi se za pravljenje lonaca, crepulja i pećarskih cigli, a znanje se prenosi kroz porodice. Ova glina je cenjena zbog svoje izuzetne čistoće i izdržljivosti.

"Ljiljkovanje" na Petrovdanske poklade: zaboravljeni dečji običaj iz sela kod Valjeva
Nekada su deca u valjevskom kraju na poklade trčala kroz selo s vencima od ljiljana na glavi, pevajući i prizivajući zdravlje. Danas taj običaj pamte samo stariji, ali u nekim selima još uvek živi u sećanjima.

Bio je srpski vladar iz senke: Pričalo se da je vanbračni sin kneza Miloša, posle ubistva Mihaila venčao se njegovom verenicom, a onda je misteriozno umro
Blaznavčevo delo i njegov uticaj na istoriju Srbije ostali su nedovoljno istraženi i istorijski nepotpuno ocenjeni. Poslednji sati u životu Milivoja Petrovića bili su veoma intrigantni, kao i čitav njegov život, a njegova iznenadna smrt je i dalje obavijena velom misterije.

„Beli medenjak“ iz Negotinske krajine: Zaboravljena sorta belog luka koja se suši u vencima
Luk koji ne pecka, već miriše na detinjstvo: Stara sorta iz Negotina čuva ukus zaboravljenih bašta

Manastir Jovanje – zaboravljeno svetilište na vodi u dolini srpskih svetinja
Najtiši manastir Ovčarsko-kablarske klisure: Jovanje – svetinja kojoj se pristupa čamcem i molitvom
Komentari(0)