POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu

Jadranko Žugić

18:00

Kultura 0

Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.

Aleksandar Karađorđević
Printscreen

Život Kralja Aleksandra bio je ispunjen oprezom. Kao svedok krvavog Majskog prevrata, živeo je u stalnom strahu od zavere i atentata. Njegov put u Marsej, 9. oktobra 1934. godine, pratile su mere stroge bezbednosti.

Oprez u hrani i protokol

Zbog stalnog straha od trovanja, Kralj Aleksandar je bio izuzetno oprezan sa hranom. Na putovanjima je često nosio svoju hranu, a protokol poslednjeg obroka pre isplovljavanja iz luke Zelenike (ili odlazak iz Beograda) bio je striktno poštovan. O poslednjem obroku u javnosti se malo zna, ali se veruje da je bio skroman i proveren. Kraljeva opreznost nije bila uzaludna.

aleksandar karađorđević vikipedija
 

Poslednji rastanak i tiha drama

Kralj Aleksandar je putovao razaračem "Dubrovnik" ka Marseju, dok je Kraljica Marija putovala u Pariz odvojeno, gde je trebalo da ga dočeka. Njihov poslednji emotivni rastanak, pre polaska, obavljen je u senci opasnosti. Kralj je bio svestan rizika. Njegova smrt u Marseju bila je prvi filmski snimak atentata u boji i tonskoj kameri, ali je snimatelj umro samo 24 sata kasnije pod misterioznim okolnostima. Tragedija je označila kraj jedne ere. Kraljica Marija je, u svom bolu, nastavila da pomaže narodu, potpisujući humanitarne pošiljke kao "Marija K. Đorđević", jer je znala da je to bila i njegova poslednja želja — služiti narodu.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

devojka

NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile

Kultura

16:00

21 oktobar, 2025

Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.

Komentari(0)

Loading