Da li treba kupovati vence za pokojnika? Sveštenik otkrio pravu istinu, ovo treba znati kad neko umre
Sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, otkrio je pravu istinu kupovine venaca za sahranu. Ovo trebate znati akda neko umre.

Uobičajeni rituali prilikom sahrana u Srbiji često umeju da se razlikuju od pravila i učenja pravoslavne veroispovesti. Jedna od najčešćih praksi je nošenje venaca na sahrane, ali, kako objašnjava sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke za portal Religija.rs, ovaj običaj nije deo pravoslavne tradicije.
Po pravoslavnom verovanju, smrt je prelazak iz privremenog, zemaljskog života u večni, nebeski život.
Prilikom sahrane, telo se polaže u zemlju, dok duša nastavlja svoj put. Prema pravilima Srpske pravoslavne crkve, na sahranu bi trebalo doneti samo sveću koja se pali za pokoj duše, a ne venac. Običaj nošenja venaca potiče iz katolicizma i raširio se nakon Drugog svetskog rata pod komunističkim uticajem, kada je bilo zabranjeno ispoljavati pravoslavne običaje, uključujući i paljenje sveće.
Možda vas zanima:

AKO JE POKOJNIK UMRO U KUĆI, SVAKI UKUĆANIN TREBA DA URADI VAŽNU STVAR: Mnogi Srbi prave GREŠKU koja može biti KOBNA
Običaji kad neko umre variraju od kraja do kraja, a mnogi Srbi se uglavnom drže određenih pravila.

Zašto se peru ruke po povratku sa sahrane?
Jedan od običaja koji je vezan za groblje jeste obavezno pranje ruku nakon posete.
Možda vas zanima:

AKO JE POKOJNIK UMRO U KUĆI, SVAKI UKUĆANIN TREBA DA URADI VAŽNU STVAR: Mnogi Srbi prave GREŠKU koja može biti KOBNA
Običaji kad neko umre variraju od kraja do kraja, a mnogi Srbi se uglavnom drže određenih pravila.

Zašto se peru ruke po povratku sa sahrane?
Jedan od običaja koji je vezan za groblje jeste obavezno pranje ruku nakon posete.
Možda vas zanima:

AKO JE POKOJNIK UMRO U KUĆI, SVAKI UKUĆANIN TREBA DA URADI VAŽNU STVAR: Mnogi Srbi prave GREŠKU koja može biti KOBNA
Običaji kad neko umre variraju od kraja do kraja, a mnogi Srbi se uglavnom drže određenih pravila.

Zašto se peru ruke po povratku sa sahrane?
Jedan od običaja koji je vezan za groblje jeste obavezno pranje ruku nakon posete.
Tada su ljudi počeli da nose cveće i vence, i taj običaj se do danas zadržao.
Sveštenik naglašava da nošenje venaca nije u duhu pravoslavlja i smatra ga bespotrebnim troškom.
"Na sahranu se donosi samo sveća koja se pali za pokoj duše. Običaj donošenja venaca preuzet je od katolika posle Drugog svetskog rata, kada je pod pritiskom komunizma, bilo zabranjeno ispovedanje svega pravoslavnog pa čak i paljenje sveće za pokoj duše. Onda su ljudi, da ne bi na sahrane dolazali "praznih ruku" počeli da donose cveće, pa posle i vence koji su se od cveća pravili i do dana današnjeg taj običaj nije iskorenjen", rekao je o
Prema njegovim rečima, novac koji bi se potrošio na vence bolje je dati porodici pokojnika ili u dobrotvorne svrhe.
"Smrt uglavnom zatekne porodicu, pa se preporučuje da se novac, koji bi neko dao za vence, da porodici pokojnika ili nekome ko nema. Čin milosrđa je zapovest Božja, carica vrlina, koja obezbeđuje Carstvo nebesko više nego bila šta drugo", dodaje sveštenik, naglašavajući važnost milosrđa koje ima posebno mesto u pravoslavnoj veri.
Savet je jednostavan: umesto skupih venaca, ponesite sveću i ponudite podršku porodici pokojnika kroz čin milosrđa, kako tvrdi sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.

Bio je srpski vladar iz senke: Pričalo se da je vanbračni sin kneza Miloša, posle ubistva Mihaila venčao se njegovom verenicom, a onda je misteriozno umro
Blaznavčevo delo i njegov uticaj na istoriju Srbije ostali su nedovoljno istraženi i istorijski nepotpuno ocenjeni. Poslednji sati u životu Milivoja Petrovića bili su veoma intrigantni, kao i čitav njegov život, a njegova iznenadna smrt je i dalje obavijena velom misterije.

„Beli medenjak“ iz Negotinske krajine: Zaboravljena sorta belog luka koja se suši u vencima
Luk koji ne pecka, već miriše na detinjstvo: Stara sorta iz Negotina čuva ukus zaboravljenih bašta

Manastir Jovanje – zaboravljeno svetilište na vodi u dolini srpskih svetinja
Najtiši manastir Ovčarsko-kablarske klisure: Jovanje – svetinja kojoj se pristupa čamcem i molitvom
Isposnica Svetog Save iznad Studenice – mesto gde je nastao prvi srpski tipik
Tišina visoko iznad Studenice: U steni iz koje je proizašao srpski monaški poredak

Manastir Gornjak i isposnica Grigorija Sinaita: Tišina stene u kojoj se čula molitva
U klisuri Mlave, pod senkom litica, i dalje stoji mesto gde se Srbi učili tišini – isposnica Grigorija Sinaita, jednog od duhovnih stubova srednjovekovne Srbije
Komentari(0)