Zašto se ne sme gledati mesec kroz staklo? Srpsko verovanje koje skriva strah od duhovnog ogledanja
Kako je mesečina postala portal drugog sveta, a prozor mesto nesanice i bolesti
“Ne gledaj mesec kroz staklo – gledaće on tebe.” Ova tiha zabrana, zabeležena u starim srpskim predanjima, ukazuje na verovanje da posmatranje meseca kroz prozor ili staklenu površinu donosi nemir, bolest, pa čak i ludilo. Prema Veselinu Čajkanoviću, ovo verovanje ima korene u drevnom pogledu na mesec kao kapiju između svetova – svetla koje ne greje, već osvetljava ono nevidljivo. U kombinaciji sa staklom, koje je u narodnoj religiji “hladno ogledalo”, nastaje simbolički otvor – prolaz kroz koji nešto može da uđe.
Mesec kao nestabilna svetlost i duhovni znak
Za razliku od sunca, koje je simbol života i jasnoće, mesec je uvek bio povezan sa snovima, nepostojanošću, plodnim silama – ali i nestvarnim. Njegova promenljivost se tumačila kao znak duhovne nestabilnosti. Gledanje u mesec, naročito kad je pun, nije samo estetski čin – već pokušaj da se dodirne nepoznato.
Možda vas zanima:
Ko su bili Vetrenjaci: Nevidljiva bića iz srpskih planina koja su donosila bolest, šapat i inspiraciju
U narodnim verovanjima srpskog naroda, posebno u planinskim krajevima, verovalo se da kroz vetar prolaze nevidljiva bića – Vetrenjaci. Oni nisu ni dobri ni zli, ali njihov dah može doneti i pesmu i ludilo.
Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima
Možda vas zanima:
Ko su bili Vetrenjaci: Nevidljiva bića iz srpskih planina koja su donosila bolest, šapat i inspiraciju
U narodnim verovanjima srpskog naroda, posebno u planinskim krajevima, verovalo se da kroz vetar prolaze nevidljiva bića – Vetrenjaci. Oni nisu ni dobri ni zli, ali njihov dah može doneti i pesmu i ludilo.
Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima
Možda vas zanima:
Ko su bili Vetrenjaci: Nevidljiva bića iz srpskih planina koja su donosila bolest, šapat i inspiraciju
U narodnim verovanjima srpskog naroda, posebno u planinskim krajevima, verovalo se da kroz vetar prolaze nevidljiva bića – Vetrenjaci. Oni nisu ni dobri ni zli, ali njihov dah može doneti i pesmu i ludilo.
Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima
Staklo kao "hladno ogledalo"
U srpskom narodnom predanju, ogledala su nosioci duše – zato se u kući prekrivaju krpama kad neko umre. Staklo na prozoru ima sličnu funkciju: ono je granica između unutrašnjeg i spoljnog sveta. Kada se pogleda mesec kroz staklo, verovalo se da duša ne vidi pravo svetlo, već “lažno” – i da to otvara prostor za uticaj sila koje se ne bi smele dozivati.
Čajkanovićevo tumačenje mesečevog svetla
Veselin Čajkanović u svojim radovima tumači mesečinu kao “svetlo duša” – i ukazuje da su mnogi rituali u vezi sa mrtvima vezani za noć i puni mesec. Gledanje u mesečinu, naročito kroz prozor, u tišini, smatralo se opasnim jer čovek može da “zazove svoje ogledalo” – odnosno, da otvori komunikaciju sa duhovnim svetom, bez zaštite.
Zabrane, simptomi i tihi gestovi
U nekim krajevima, deci se zabranjivalo da stoje na prozoru za vreme punog meseca – da “ne izgube pamet”. Verovalo se da mesec “vuče” kroz oči, da donosi nesanicu, snove bez kraja, pa čak i mesečarenje. Ako se neko oseća čudno posle gledanja u mesec kroz prozor, preporučivalo se pranje lica vodom u kojoj je stajao bosiljak.
Danas – poezija umesto straha
Iako je verovanje gotovo nestalo iz svakodnevne upotrebe, ostalo je u jeziku, pesništvu i simbolici. Mesečina na prozoru i dalje se doživljava kao tiha magija, a prozor u noći zrači nekom mitskom tišinom. Ipak, duboko u sećanju naroda, ostaje znak opreza – ne zato što mesec preti, već zato što noć uvek vidi više nego što bi smela.
Šta se radi sa slavskim kolačem koji ostane posle slave: Otac Dejan objašnjava šta je jedino ispravno
Nakon što prođe slava često nam ostane mnogo hrane, a ponekad i slavski kolač. Evo šta sa njim treba uraditi
"Onaj ko ODBIJE kumstvo, prati ga jezivo verovanje"
Kumstvo je u srpskoj tradiciji mnogo više od običaja. To je duhovno srodstvo, veza koja se ne raskida ni vremenom ni udaljenošću. Kum nije samo svedok na venčanju ili osoba koja drži dete na krštenju - on postaje deo porodice, duhovni stub i svedok jednog zaveta pred Bogom.
STARO VEROVANJE: Zašto se novčanik nikada ne poklanja prazan?
Da li ste nekada dobili novčanik kao poklon ili ste ga kupili za nekoga?
Patrijarh Pavle svojim bližnjima nikada nije dozvoljavao jednu stvar: Unuka njegovog brata otkrila strogo čuvane tajne
Patrijarh Pavle svakog je saslušao. Na svoje probleme i tegobe nije se žalio. Govorio je: „Lako mi je sa mnom“
Kažu da je samo jedna srpska reč ušla u turski jezik: Znate li koja?
Evo kako Turci ovaj srbizam izgovaraju
Komentari(0)