Ko su bile noćne senke: Verovanje o bićima koja ulaze kroz otvorena vrata, ali izlaze tek kad nešto ostave
U srpskom narodnom predanju postoje senke koje se ne vide, ne govore i ne plaše – ali ulaze kroz otvorena vrata kuće kada svi spavaju. Ostaju dok ne polože težinu. Ako ih osetiš tri noći zaredom – nešto u tebi više nije tvoje.
Noćna bića u srpskoj mitologiji nisu uvek sablasti, niti jezivi duhovi. Ponekad su senke koje ne traže pažnju, već mesto. U pojedinim delovima Srbije, posebno u planinskim predelima i selima na granici šume, verovalo se da postoje noćne senke – bića bez oblika, bez glasa i bez zle namere. Dolaze tiho, kada su vrata od sobe ili kuće ostavljena otvorena tokom noći. Uđu kad svi spavaju. Ne uzimaju ništa. Samo ostave. Osećaj, misao, trag. I kada odu – više ne znaš da li je ono što misliš zaista tvoje.
Tiho prisustvo koje menja ritam kuće
Prva pojava noćnih senki se ne prepoznaje odmah. Ljudi u kući postaju razdražljivi, deca loše spavaju, pas laje u prazno, a jastuk postaje tvrd. Svi se bude umorni. Ako tri noći zaredom neko iz kuće ima isti san, a niko o tome ne govori – starije žene znaju: senka je došla.
Možda vas zanima:
Zvezdana noć u selima: Zašto se u sredini jeseni gledalo nebo
Kad se dan skrati i sve utihne, naši stari su znali – tada se gleda nebo. Ne da se broje zvezde, već da se iz njih pročita šta dolazi, i u sebi pronađe mir
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Možda vas zanima:
Zvezdana noć u selima: Zašto se u sredini jeseni gledalo nebo
Kad se dan skrati i sve utihne, naši stari su znali – tada se gleda nebo. Ne da se broje zvezde, već da se iz njih pročita šta dolazi, i u sebi pronađe mir
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Možda vas zanima:
Zvezdana noć u selima: Zašto se u sredini jeseni gledalo nebo
Kad se dan skrati i sve utihne, naši stari su znali – tada se gleda nebo. Ne da se broje zvezde, već da se iz njih pročita šta dolazi, i u sebi pronađe mir
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Možda vas zanima:
Zvezdana noć u selima: Zašto se u sredini jeseni gledalo nebo
Kad se dan skrati i sve utihne, naši stari su znali – tada se gleda nebo. Ne da se broje zvezde, već da se iz njih pročita šta dolazi, i u sebi pronađe mir
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Otvorena vrata – znak da je kuća „spremna da primi“
U predanju se veruje da senke ne ulaze ako nisu pozvane. Ali otvorena vrata, posebno prema šumi, nisu samo fizički znak – već poziv. Ako se vrata ostave otvorena noću, a neko u kući ima neraščišćene misli, ili ako je u kući bio težak razgovor tog dana – senka će doći.
Zato su vrata pre spavanja zatvarana sa rečenicom:
„Ostaj napolju, ako nisi moj trag.“
Kako se senka prepoznaje, i kako se „odnosi“
Ne vidi se, ali se zna. Najčešći znak su tri ponovljene stvari:
– tri puta ispadne predmet s istog mesta,
– tri iste rečenice izgovorene od različitih ljudi,
– tri sna sa istim nepoznatim licem.
Tada se, prema običaju, ujutru poliva prag vodom u kojoj je stajao list koprive i grančica bosiljka. Kuća se ne usisava taj dan, a poslednja osoba koja ustane mora ćutati do prvog zalogaja.
Senke nisu prokletstvo – one podsećaju
U srpskom predanju, senke nisu zlo. One samo dolaze kad zaboraviš da nešto kažeš. I odlaze kad ono što su donele – nađe reč.
Zato su žene znale da kažu:
„Ne bojim se senke koja ćuti. Bojim se one koja ostane kad ja više ne govorim.“
Sveštenik Aleksandar poslao važnu poruku: Kada palite sveće, molim vas uradite OVO - tako se ŠTITITE od ZLA
Sveštenik Aleksandar Praščević dobro je znan našem narodu po važnim savetima koje nesebično daje na svojim nalozima, a sada je poručio i nešto o čemu bi valjalo svi dobro da razmisle.
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Ovaj običaj na sahranama u Srbiji predstavlja veliki greh
U nekim krajevima Srbije, za pogreb su vezani brojni suvišni i štetni običaji.
DRŽAVNIK SA NAJVIŠE LAŽNIH IMENA: Kako je Broz postao Tito?
Doživotnog predsednika SFRJ u zemlji, a i svetu neodvojivo je uz ime i prezime pratio nadimak "Tito". Međutim, malo je poznato koliko je Josip Broz uopšte koristio različitih pseudonima i kako je nastalo najpoznatije.
Zašto se u manastir Ostrog nose vunene čarape?
Vernici već vekovima donose vunene čarape u manastir Ostrog. Ovo je priča o čudu, simbolici i narodnom verovanju koje traje do danas.
Komentari(0)