Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima
“Ne zaključavaj sobu gde je umro – duša još ide.” Ova tiha rečenica, poznata među starijim generacijama u skoro svim krajevima Srbije, nije prazna forma. U narodnom predanju, soba u kojoj je neko preminuo ne zatvara se odmah – već ostaje otvorena narednih sedam dana. Prema Veselinu Čajkanoviću, ovo nije samo gest poštovanja, već duhovna praksa duboko ukorenjena u mitskoj strukturi srpskog pogleda na smrt i dušu – koja nakon smrti ne odlazi odmah, već boravi, kruži i priprema se za odlazak.
Sedam dana duše između svetova
U mnogim narodnim predanjima, duša nakon smrti ne odlazi odmah “na onaj svet”. Prvih sedam dana ona ostaje u blizini tela, porodice, kuće – pa se zato, simbolično, soba ostavlja otvorena. Vrata, prozori i zavesa se ne zatvaraju, sveće gore, ogledala se prekrivaju, i niko ne spava na tom mestu. Veruje se da duša u tim danima “razmatra” da li da se odvoji ili ne.
Možda vas zanima:
Ko su bili Vetrenjaci: Nevidljiva bića iz srpskih planina koja su donosila bolest, šapat i inspiraciju
U narodnim verovanjima srpskog naroda, posebno u planinskim krajevima, verovalo se da kroz vetar prolaze nevidljiva bića – Vetrenjaci. Oni nisu ni dobri ni zli, ali njihov dah može doneti i pesmu i ludilo.
Kad petao zapeva: Zašto je njegov glas granica između svetova
U srpskom narodnom verovanju, petao ne budi samo ljude – on tera demone i označava povratak svetlosti
Možda vas zanima:
Ko su bili Vetrenjaci: Nevidljiva bića iz srpskih planina koja su donosila bolest, šapat i inspiraciju
U narodnim verovanjima srpskog naroda, posebno u planinskim krajevima, verovalo se da kroz vetar prolaze nevidljiva bića – Vetrenjaci. Oni nisu ni dobri ni zli, ali njihov dah može doneti i pesmu i ludilo.
Kad petao zapeva: Zašto je njegov glas granica između svetova
U srpskom narodnom verovanju, petao ne budi samo ljude – on tera demone i označava povratak svetlosti
Možda vas zanima:
Ko su bili Vetrenjaci: Nevidljiva bića iz srpskih planina koja su donosila bolest, šapat i inspiraciju
U narodnim verovanjima srpskog naroda, posebno u planinskim krajevima, verovalo se da kroz vetar prolaze nevidljiva bića – Vetrenjaci. Oni nisu ni dobri ni zli, ali njihov dah može doneti i pesmu i ludilo.
Kad petao zapeva: Zašto je njegov glas granica između svetova
U srpskom narodnom verovanju, petao ne budi samo ljude – on tera demone i označava povratak svetlosti
Prostor za kretanje duše
Soba ostaje tiha i neporemećena. Stolica na kojoj je sedište bilo postavljeno za pokojnika se ne pomera, a sto se ne pomera do sedmog dana. To nije praznoverje – to je oblik duhovne discipline. Duša mora da prođe svoj put, i sve što ometa taj ritam – zatvaranje, brisanje, presipanje – smatra se nepoželjnim.
Uloga prozora i pravac kretanja
U pojedinim krajevima, pogotovo u Homolju i Zaplanju, postojalo je pravilo da se prozor sobe u kojoj je umrli boravio mora ostaviti otvoren – da duša "ne traži rupu da izađe". Takođe se ostavljalo parče hleba i čaša vode na prozoru – kao simbolički “poslednji dar”.
Čajkanović i “tranzicija između svetova”
Čajkanović tumači ovakve običaje kao ostake stare arhaične religije, gde smrt nije tren, već proces. U tom procesu, duši se ne sudi odmah, već joj se dozvoljava period “privikavanja” i komunikacije sa svetom živih. Ostaviti sobu otvorenu – znači pustiti dušu da završi šta ima.
Danas – tihi gest poštovanja
Iako u savremenim gradovima običaj gotovo iščezava, mnogi stariji i dalje drže prozor otvoren do sahrane. Neki i nesvesno izbegavaju da spavaju u toj sobi “dok se ne prođe sedmica”. I dok se nauka bavi fiziologijom smrti, narodna religija i dalje vodi brigu o duši – kako da je ne požurimo, kako da je ne zadržimo, i kako da joj dozvolimo da ode u miru.
Bratimljenje pod jabukom: Kako su Srbi postajali braća bez krvi
Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Zakucani ekseri u gredi: Zaboravljen običaj za zaštitu kuće od zla
Na prvi pogled – samo ekseri u drvetu, a zapravo – moćna zaštita doma od uroka, bolesti i smrti, po verovanju srpskih predaka
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Komentari(0)