Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa
U staroj Srbiji, brat se nije postajao samo rođenjem. U vreme kada se verovalo da je reč svetinja, a čast važnija od života, postojao je običaj koji je spajao ljude u doživotno duhovno bratstvo – bratimljenje. Taj čin, često obavljen ispod jabuke, bio je duboko emotivan, simboličan i neopoziv. Dvojica muškaraca koji nisu bili u krvnom srodstvu zaklinjali su se da će biti braća „dok im se duše ne rastave“ – i u miru, i u nevolji, i u smrti.
Gde i kako se obavljao čin bratimljenja
Bratimljenje se obavljalo u prirodi, najčešće ispod starog stabla jabuke – jer je jabuka simbol života, blagostanja i dugovečnosti. U nekim krajevima se koristio i hrast (svetinja u srpskom predanju), ali jabuka je bila češća, jer se smatralo da je „mekša, ali traje“.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Obred je imao strogo određena pravila:
– obično se vršio pred svedocima, uz molitvu i poljubac u ruku
– izgovarale su se zavetne reči: „Ti si meni brat, ja tebi brat, pred Bogom i ljudima“
– jabuka se preseče na pola, i svako pojede svoju polovinu – kao znak da će „deliti hleb i nevolju“
– ponegde se dodavao i gutljaj rakije ili vina iz iste čaše
U nekim krajevima, bratimljenje je pratila i zajednička ikona, koju su kasnije zajedno nosili na slavu, badnje veče ili zadušnice.
Ko su bili ljudi koji se bratime
Obično su to bili:
– ratnici koji su zajedno prošli bojišta
– komšije koji su želeli da „učvrste mir“ među porodicama
– kumovi koji žele da potvrde vezu u duhovnom smislu
– siročad i bezbraća, koji su bratimljenjem dobijali porodicu
U mnogim slučajevima, bratimljenje je bilo važnije od rođenog bratstva – jer je bilo svesno izabrano, zasnovano na poverenju, i bez nasleđa interesa.
Žene nisu mogle da se bratime – ali su znale za zavete
Iako žene nisu formalno obavljale bratimljenje, postojale su slične zavetne veze među sestrama po duši – često izrečene pred ikonom ili u vreme posta. One bi razmenjivale marame, pogaču, pa čak i krišku jabuke – u tišini, ali sa istom snagom emocije.
Bratimljenje u ratnim vremenima
Posebno je bratimljenje bilo prisutno tokom Balkanskih i Prvog svetskog rata – mnogi srpski vojnici nisu znali hoće li preživeti, pa su se bratili s drugovima iz stroja. Mnogi potomci danas znaju za svog „čika Milorada“ ili „teču Boška“, a da im nisu rodbina – jer su to bili bratimljeni saborci njihovih predaka.
Običaj koji se povukao pred zakonom, ali ne i iz duše
Bratimljenje je vremenom iščezlo iz svakodnevnog života, zamenjeno zakonskim ugovorima, kumstvima i poslovnim partnerstvima. Ipak, u pojedinim selima i danas stariji ljudi znaju reći:
„Brat mi nije, ali veća mi je krv od rođenog.“
U tome leži snaga ovog običaja – da brat ne mora biti iz iste krvi, ali može biti iz istog srca.
Da li znate ko je žena s najpoznatije jugoslovenske novčanice? "Sivu golubicu" niko nije uspeo da falsifikuje, a evo kako je postala slavna
Otkrijte fascinantnu priču o novčanici od 1.000 dinara iz SFRJ, poznatoj kao „siva golubica“, i ženi koja je bila inspiracija za njen portret.
Naša je dužnost da svetinju održavamo i ostavimo novim generacijama: Izvode se radovi na uređenju ulaza u Hram Svete Trojice u Gornjem Milanovcu
Ni na kraju godine radovi na teritoriji opštine Gornji Milanovac nisu stali. Samo jedna od lokacija na kojima se izvode jeste uređenje ulaza u Hram Svete Trojice.
LJUBAVNA PRIČA MOME KAPORA: Gledao ju je kao BOGINJU
Momo Kapor jedan od naših najčitanijih i najomiljenijih pisaca, je neko ko je obeležio jedno vreme u Beogradu, našoj prestonici koju je tako dobro opisivao. Kako je pisao, tako je i voleo!
Sveti Andrej Prvozvani: Zaštitnik je Karađorđevića i Rusije, umiruje zveri, a tog dana treba jesti ovu namirnicu
Srpska pravoslavna crkva 13. decembra proslavlja Svetog Andreja, prvog sledbenika Hristovog. Postradao je na krstu, zbog odanosti novozavetnoj veri. Slavi se kao krsna slava.
OVO ŽENSKO IME JE BILO POPULARNO U JUGOSLAVIJI: Skroz je PALO u ZABORAV, a ZNAČENJE niko NE ZNA
Nadimci koji prate ime Radmila su Rada i Rale
Komentari(0)