Bratimljenje pod jabukom: Kako su Srbi postajali braća bez krvi

Jadranko Žugić

15:00

Kultura 0

Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa

šuma
Shutterstock

U staroj Srbiji, brat se nije postajao samo rođenjem. U vreme kada se verovalo da je reč svetinja, a čast važnija od života, postojao je običaj koji je spajao ljude u doživotno duhovno bratstvo – bratimljenje. Taj čin, često obavljen ispod jabuke, bio je duboko emotivan, simboličan i neopoziv. Dvojica muškaraca koji nisu bili u krvnom srodstvu zaklinjali su se da će biti braća „dok im se duše ne rastave“ – i u miru, i u nevolji, i u smrti.

Gde i kako se obavljao čin bratimljenja

Bratimljenje se obavljalo u prirodi, najčešće ispod starog stabla jabuke – jer je jabuka simbol života, blagostanja i dugovečnosti. U nekim krajevima se koristio i hrast (svetinja u srpskom predanju), ali jabuka je bila češća, jer se smatralo da je „mekša, ali traje“.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Obred je imao strogo određena pravila:
– obično se vršio pred svedocima, uz molitvu i poljubac u ruku
– izgovarale su se zavetne reči: „Ti si meni brat, ja tebi brat, pred Bogom i ljudima“
– jabuka se preseče na pola, i svako pojede svoju polovinu – kao znak da će „deliti hleb i nevolju“
– ponegde se dodavao i gutljaj rakije ili vina iz iste čaše

U nekim krajevima, bratimljenje je pratila i zajednička ikona, koju su kasnije zajedno nosili na slavu, badnje veče ili zadušnice.

Ko su bili ljudi koji se bratime

Obično su to bili:
ratnici koji su zajedno prošli bojišta
komšije koji su želeli da „učvrste mir“ među porodicama
kumovi koji žele da potvrde vezu u duhovnom smislu
siročad i bezbraća, koji su bratimljenjem dobijali porodicu

U mnogim slučajevima, bratimljenje je bilo važnije od rođenog bratstva – jer je bilo svesno izabrano, zasnovano na poverenju, i bez nasleđa interesa.

Žene nisu mogle da se bratime – ali su znale za zavete

Iako žene nisu formalno obavljale bratimljenje, postojale su slične zavetne veze među sestrama po duši – često izrečene pred ikonom ili u vreme posta. One bi razmenjivale marame, pogaču, pa čak i krišku jabuke – u tišini, ali sa istom snagom emocije.

Bratimljenje u ratnim vremenima

Posebno je bratimljenje bilo prisutno tokom Balkanskih i Prvog svetskog rata – mnogi srpski vojnici nisu znali hoće li preživeti, pa su se bratili s drugovima iz stroja. Mnogi potomci danas znaju za svog „čika Milorada“ ili „teču Boška“, a da im nisu rodbina – jer su to bili bratimljeni saborci njihovih predaka.

Običaj koji se povukao pred zakonom, ali ne i iz duše

Bratimljenje je vremenom iščezlo iz svakodnevnog života, zamenjeno zakonskim ugovorima, kumstvima i poslovnim partnerstvima. Ipak, u pojedinim selima i danas stariji ljudi znaju reći:
„Brat mi nije, ali veća mi je krv od rođenog.“

U tome leži snaga ovog običaja – da brat ne mora biti iz iste krvi, ali može biti iz istog srca.

Komentari(0)

Loading