U srpskom narodnom verovanju, petao ne budi samo ljude – on tera demone i označava povratak svetlosti
“Kad petao zapeva, beži zlo.” Ovo uverenje ponavlja se u brojnim narodnim pričama i bajkama. Petao, sa svojim jasnim, prepoznatljivim kukurikanjem pred zoru, vekovima se doživljavao kao simbol svetlosti, života i reda. Prema tumačenju Veselina Čajkanovića, petao nije samo domaća ptica – on je mitski znak prelaska između dva sveta: noći i dana, mraka i svetlosti, haosa i reda.
Petao kao “čuvar praga”
U mnogim narodnim pričama, demoni, veštice i zli duhovi ne mogu da deluju posle petlove pesme. Verovalo se da prva pesma petla “probi noć”, a druga tera senke, dok treća otvara dan. Petao je bio “čuvar kućnog ritma” i zato se nije klao bez razloga – njegovo meso se retko jelo, a glava mu se nikada nije bacala u vodu.
Možda vas zanima:
Ko su bili Vetrenjaci: Nevidljiva bića iz srpskih planina koja su donosila bolest, šapat i inspiraciju
U narodnim verovanjima srpskog naroda, posebno u planinskim krajevima, verovalo se da kroz vetar prolaze nevidljiva bića – Vetrenjaci. Oni nisu ni dobri ni zli, ali njihov dah može doneti i pesmu i ludilo.
Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima
Možda vas zanima:
Ko su bili Vetrenjaci: Nevidljiva bića iz srpskih planina koja su donosila bolest, šapat i inspiraciju
U narodnim verovanjima srpskog naroda, posebno u planinskim krajevima, verovalo se da kroz vetar prolaze nevidljiva bića – Vetrenjaci. Oni nisu ni dobri ni zli, ali njihov dah može doneti i pesmu i ludilo.
Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima
Možda vas zanima:
Ko su bili Vetrenjaci: Nevidljiva bića iz srpskih planina koja su donosila bolest, šapat i inspiraciju
U narodnim verovanjima srpskog naroda, posebno u planinskim krajevima, verovalo se da kroz vetar prolaze nevidljiva bića – Vetrenjaci. Oni nisu ni dobri ni zli, ali njihov dah može doneti i pesmu i ludilo.
Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima
Zašto petao peva tačno pred zoru?
Čajkanović piše da su stari Sloveni verovali kako petao ima moć da “oseti” pokretanje Sunca pre nego što ono postane vidljivo. U tom smislu, petao je bio biće koje “vidi u nevidljivom” i zato je bio savršeni čuvar od onoga što pripada mraku. Zato su petlovi čuvani i voljeni, često im je i ime davano, a verovalo se da ako petao utihne – “nešto loše dolazi”.
Petlovi na crkvama i kućama
Nije slučajno što se petlovi nalaze kao figure na vrhovima pravoslavnih i katoličkih crkava – naročito u Vojvodini i istočnoj Srbiji. Petao simbolizuje budnost, ali i duhovno buđenje. U nekim selima, petao se postavljao na kućni krov (limeni ukras), da “tera zlo” i podseća na red.
Petao u obredima i predanjima
- Na Badnje veče: u nekim krajevima, ako petao tri puta zapeva u ponoć, “kuća će biti bogata cele godine”.
- Na svadbama: petlova pesma pre polaska mladoženje tumačila se kao dobar znak.
- Na sahranama: u nekim selima petao se nije puštao da gleda povorku – “da ne oglašava dušu pre vremena”.
Petao i današnji čovek
Iako je danas često simbol samo seoskog ambijenta, petao nosi dublju poruku: budi se pre drugih, podseća na red, istinu i početak. Njegov glas je jasan, nepokolebljiv – kao što su nekada bile granice između dana i noći, dobra i zla, stvarnog i natprirodnog.
Bratimljenje pod jabukom: Kako su Srbi postajali braća bez krvi
Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Zakucani ekseri u gredi: Zaboravljen običaj za zaštitu kuće od zla
Na prvi pogled – samo ekseri u drvetu, a zapravo – moćna zaštita doma od uroka, bolesti i smrti, po verovanju srpskih predaka
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Komentari(0)