KO JE BIO DOMAĆI Nevidljivi duh koji čuva kuću, jede prvi i nestaje kad se izgubi poštovanje
U staroj srpskoj tradiciji, svaka kuća imala je svog „domaćeg“ – nevidljivog duha koji čuva ognjište, porodicu i mir. Poštovan tiho, hranjen simbolično, ovaj duh je bio prvi znak da je kuća živa – i prvi koji bi nestao kada dom počne da se raspada iznutra.

Pre nego što su se svetitelji uselili u domove, srpski narod je verovao u Domaćeg – nevidljivog čuvara kuće, ognjišta i porodične sreće. Domaći nije bio ni bog, ni đavo, već blagoćudni duh predaka, koji je živeo negde u zidu, ispod praga, iza ognjišta, i uvek je bio tu. Nisu mu se prinosile žrtve, već se s poštovanjem ostavljala prva mrvica hleba. Verovalo se da dok je Domaći tu – kuća stoji. Kad on ode – ni temelji nisu sigurni.
Ko je zapravo bio Domaći?
Prema zapisima Veselina Čajkanovića i narodnom predanju, Domaći je bio duh zaštitnik doma, često predak koji je postao nevidljiv čuvar kuće. Mogao je biti deda, otac, pradeda – onaj koji je zadužio porodicu životom i radom. Ponekad je zamišljan kao zmija u zidu, a ponekad kao tiha senka u uglu, koju niko ne vidi, ali svi osećaju.
Možda vas zanima:

Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima

Kad petao zapeva: Zašto je njegov glas granica između svetova
U srpskom narodnom verovanju, petao ne budi samo ljude – on tera demone i označava povratak svetlosti
Možda vas zanima:

Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima

Kad petao zapeva: Zašto je njegov glas granica između svetova
U srpskom narodnom verovanju, petao ne budi samo ljude – on tera demone i označava povratak svetlosti
Možda vas zanima:

Ne zatvaraj vrata odmah: Zašto se soba u kojoj je neko umro ostavljala otvorena sedam dana
Drevni običaj otvaranja prostora za dušu – da ne ostane zarobljena među zidovima

Kad petao zapeva: Zašto je njegov glas granica između svetova
U srpskom narodnom verovanju, petao ne budi samo ljude – on tera demone i označava povratak svetlosti
Uloga mu je bila da:
- odvraća zlo od kuće,
- čuva zdravlje i mir ukućana,
- donosi plodnost, rod i slogu.
Kako se zna da je Domaći prisutan?
Narod je verovao da se Domaći oglašava tiho, samo ako je potrebno. Neki znaci da je „u kući“:
- noću se čuju tihi koraci, a niko ne hoda,
- mrvica hleba nestane sa stola iako niko nije dirao,
- pas zalaje prema praznom uglu, pa zaćuti.
Stariji su govorili:
„Ako ti se dete smeje u prazno – domaći ga gleda i čuva.“
Kako se poštovao i hranio Domaći
Domaćice su znale da prva mrvica hleba, prvo jaje, prvi zalogaj sa slavske trpeze treba da se ostavi sa strane – za Domaćeg. Nije se ostavljalo mnogo – samo znak pažnje. Taj deo bi se bacio u ognjište, zakopao pored temelja ili ostavio na prozoru.
Na praznike, naročito:
Božić (kada dolazi položajnik), Đurđevdan (dan kada se duše predaka vraćaju u dom), i krsna slava,
ostavljao se deo hrane za Domaćeg, uz tiho izgovorenu misao:
„Za onog koji vidi, a ne jede.“
Kada Domaći ode?
Domaći napušta kuću kada:
- se porodica posvađa do krvi,
- neko iz kuće proklinje dom,
- se oganj (ili danas šporet) ne pali danima,
- se iz doma izbaci ikonostas ili ognjište bez molitve.
Verovalo se da kada Domaći ode – kuća više nije dom. Može se prodati, urušiti, nestati. Često bi tada u kuću „ušlo zlo“, a ukućani se više nikad ne bi složili.
Gde se to još veruje?
U mnogim krajevima Srbije: Homolju, Šumadiji, Zaplanju, Pčinji i Levaču, ljudi i danas kažu da neka kuća “nema više domaćeg” – kad se u njoj više ne rađaju deca, kad se stalno dešavaju nesreće, kad sve “krene nizbrdo”.
Starije žene iz sela oko Despotovca kažu:
„Domaći se ne moli – s njim se lepo živi.“
Zašto nam treba Domaći – i danas?
Domaći nije samo mitsko biće iz narodne religije – on je simbol nevidljive sile doma, mira, poštovanja, sećanja na pretke. On nas uči da se o domu ne brine samo kad je krov u pitanju, već kad niko ne gleda – kroz ljubav, tišinu i red.
Možda je vreme da se opet setimo mrvica koje nisu za nas – već za onog koji je tu, čak i kada nismo svesni da ga osećamo.

KOJE LAŽI SU NAJOPASNIJE? Otac Evgenije otkriva kako da ih prepoznate iako ih ne čujete
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve Evgenije Murzin podseća da duhovno učenje svetih otaca razotkriva suptilnu, ali pogubnu formu greha – laž mišlju.

Jedna rečenica patrijarha Pavla promenila je život mnogima
Prošlo je 16 godina otkako se upokojio patrijarh Pavle, ali njegove reči i dalje osvetljavaju put mnogima. U vremenu kada su istinske vrednosti potisnute površnim moralom i prekomernom potrošnjom, ljudi sve češće traže smisao u njegovim besedama.

KAKO SE PRAVILNO PIŠE: "PODSETNIK" ili "POTSETNIK"? Rešite nedoumicu
Mnogi ne znaju kako se pravilno piše ova reč.

Slavimo Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu: CRVENO JE SLOVO, a ovo su običaji koji moraju da se ispoštuju
Današnji praznik je posvećen caru Konstantinu i carici Jeleni

Ovo ime je godinama unazad popularno: Dečaci koji ga nose su rođeni da vladaju
Doduše, prema nekim navodima ovo ime je moglo da se prevede kao "slabić"
Komentari(0)