Selo Rudno na obodu Kopaonika: Gde zima siđe prva, a tišina ostane do proleća

Jadranko Žugić

18:00

Turizam 0

U Rudnu, smeštenom visoko iznad Ibra, čovek ne ide da bi nešto video – već da bi prestao da juri. Kada zima dođe, ovde ostanu samo oni koji znaju da slušaju tišinu

Rudno
Shutterstock

Na obroncima Kopaonika, tačno između planine i neba, nalazi se selo Rudno – mesto koje mnogi prolaznici i dalje ne primećuju, a oni koji ga jednom dožive – vraćaju mu se svake zime, kad svuda drugde postane preglasno. Na visini od preko 1.200 metara, iznad Ušća i Jošaničke Banje, Rudno je selo koje zima uvek poseti pre ostalih. I koje zna kako da je dočeka – mirno, polako, sa ognjem i rakijom, bez uzbuđenja.

Selo koje ne trči

U Rudnu nema žurbe. I nema razloga za nju. Kuće su razbacane po padinama, sa pogledom na dolinu Ibra, Jankove Vode, Čemerno i Goč. Signala ima kad ga ima, prodavnica – ako neko otvori. Ali ono čega ima uvek jeste tišina, planinski vazduh i ljudi koji ne viču.

Meštani kažu:

Možda vas zanima:

„Ovde ništa nije na brzinu – ni sneg, ni kafa, ni reč.“

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Zima koja uđe bez kucanja

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

U Rudnu, sneg zna da padne u novembru i da se zadrži do marta. Niko ne paniči. U selu se zna: sneg je kao gost – dođe kad hoće, ali ti si dužan da ga primiš. Domaćinstva su navikla da se zimi živi jednostavno – drva, pasulj, kiseli kupus, sir, čaj od kleke i oganj koji pucketa i dok svi spavaju.

Uveče se ne gleda televizor, jer često i ne radi. Umesto toga – pričaju se priče, ponekad ćuti, a najčešće se sluša kako veje.

Pravi život bez programa

Rudno ima ono što se danas zove „održiv život“, ali ga nikad nije zvalo tako. Ljudi ovde sami prave sir, seju raž, pletu čarape, lože na drva i sabiraju dan bez buke. Ko dođe iz grada, prvo se zbuni. A onda se seti da mu možda i ne treba više.

Za one koji traže vikend smeštaj – ima ga. Skromno, ali čisto. Bez „wellness paketa“, ali s pogledom koji smiruje srce.

Zima bez zaborava

Zima u Rudnu nije bežanje od sveta – to je povratak sebi. Kad sve utihne, kad se sneg slegne na krovove, a dim krene pravo u nebo, znaš da si na mestu koje nije zaboravilo kako izgleda kad dan traje ceo dan, a noć miriše na drvo i tihu molitvu.

Oni koji su jednom došli, uvek kažu isto:
„Ovde tišina nije prazna – ona je puna.“

Tagovi:

Komentari(0)

Loading