U senci vranjskih sokaka stoji most koji spaja obale, ali i vekove — i koji svedoči koliko mit i istorija mogu da žive jedno pored drugog.
Shutterstock
U samom srcu Vranja, blizu nekadašnjeg hamama i Stare čaršije, nalazi se Beli most, spomenik koji građani često nazivaju i „mostom ljubavi“. Iako je mnogo mlađi od rimskog mosta koji se nalazi svega nekoliko stotina metara dalje, Beli most nosi u sebi ono što mnoge antičke građevine nemaju — legendu koja se i danas prepričava s istom emocijom.
Mit: Zabranjena ljubav Ajše i Stojana
Prema narodnom predanju, Ajša, kći turskog paše, zaljubila se u pravoslavnog mladića po imenu Stojan. Njihova ljubav bila je zabranjena i otac, saznavši za vezu, u besu ubija Stojana na samom mostu. Očajna Ajša se bacila u reku Banju. U znak kajanja, paša podiže most od belog kamena i daje da se na njemu ukleše poruka:
Dok se ne nađe konačno rešenje biće zatvoren za saobraćaj
„Proklet bio onaj koji pokvari ovu ljubav.“
Tako je nastala legenda o Belom mostu — jednoj od retkih građevina u Srbiji kojoj se pripisuje ljubavna simbolika nalik onima iz Šekspirovih tragedija.
Istina: Most iz vremena osmanske uprave
Istorijski gledano, Beli most je podignut 1844. godine, za vreme turske vlasti. Građen je od belog klesanog kamena, sa jednim elegantnim lukom, u stilu orijentalnih mostova Balkana. Prelazi reku Banju i povezuje prostor oko nekadašnjeg kupatila i čaršije.
U turskim arhivama nema jasnog zapisa o Ajši i Stojanu, ali postoje dokumenti o izgradnji mosta u okviru infrastrukture Vranja u to vreme.
Uklesani natpis: spona mita i građevine
Na sredini spoljne strane mosta i danas se vidi uklesan natpis na osmansko-arapskom pismu. Njegov prevod glasi:
„Proklet bio onaj koji pokvari ovu ljubav.“
Natpis je najverovatnije uklesan tokom izgradnje mosta, od strane lokalnih kaligrafa i majstora u službi osmanske vlasti. Iako nije istorijski potvrđeno da se rečenica direktno odnosi na Ajšu i Stojana, ona je postala ključni simbol legende, i izvor emotivne identifikacije Vranjanaca sa ovim mestom.
Legenda i činjenice
Kada se uporede legenda i istorijski podaci, vidi se kako su se dve stvarnosti preplele. Predanje o zabranjenoj ljubavi i kletvi na kamenu ostalo je da živi u kolektivnoj svesti Vranjanaca, iako istorijski zapisi govore o funkcionalnom mostu izgrađenom u vreme osmanske vlasti, bez dokaza o ličnim pričama. Ipak, upravo ta simbolika ljubavi i bola, podržana stvarnim natpisom, učinila je da se Beli most doživi više srcem nego dokumentima.
Simbol grada i memorija Vranja
Bez obzira na poreklo legende, Beli most je postao simbol Vranja, mesto na kom se često fotografišu mladenci, pesnici, prolaznici. Njegova lepota nije u visini ni dužini, već u emotivnoj vrednosti koju nosi. Spaja prošlost sa emocijom, kamen sa pričom, tradiciju sa svakodnevicom.
Za razliku od rimskog mosta kod džamije — koji je stariji ali često neprimećen — Beli most je mladi starac: mlad po godinama, ali star po značenju koje mu je narod dao.
U Vranju tako, na rastojanju od nekoliko minuta hoda, stoje dva mosta: jedan od večnog kamena, drugi od večne priče. Obojica premošćuju — samo svaki na svoj način.
Na mestu gde je Dunav nekada mirno razlivao svoju vodu, nastalo je Srebrno jezero — letnja oaza istočne Srbije. Ne samo što pruža osveženje, već i priziva one koji traže spoj prirode, tišine i jednostavnog uživanja.
Na prostoru Srbije nalazilo se nekada mnoštvo rimskih mostova, od kojih je sigurno najimpozantniji bio Trajanov most preko Dunava. Mnogi od njih nisu odoleli vekovima. Međutim, danas se izdvajaju 4 mosta koja se od pamtiveka nazivaju rimskim, iako se smatra da su nastali za vreme Osmanlija.
Komentari(0)