U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
U mnogim krajevima Srbije, naročito u Šumadiji, Pomoravlju, Homolju i Podrinju, slama nije bila samo praznični ukras, već sveta stvar. U kući se unosila za Badnje veče, postavljala pod sto, pored ikone, ispod kreveta ili ognjišta. Ali ono što je najvažnije – ta slama se nije smela izbaciti pre Nikolj dana, odnosno pre 19. decembra.
„Ne dira se dok svetac ne pređe prag“
Stariji su govorili:
„Ako izbaciš slamu pre Nikolj dana – iznećeš mir iz kuće.“
Verovalo se da slama, naročito ona badnjačka, ima duhovnu moć da čuva dom, jer je unešena uz molitvu, sa ognjem i sa pesmom. Njeno prisustvo u kući nije bilo slučajno – smatralo se da ona „upija“ zlo, bolest i neslogu, i da ne treba prerano izbaciti ono što nas je štitilo kroz dugu jesen i prve mrazeve.
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Zato se čekalo da prođe Nikoljdan, jer se tada smatralo da zima „zaključava kuću“, i da je duhovna granica između svetlosti i tame pređena. Tek tada se slama iznosila – uz reč, ne ćutanjem, i obavezno iza kuće, ne preko praga.
Gde se držala slama i zašto
– Ispod ikone – kao simbol božićne svetlosti i čistoće
– U ćošku sobe – kao tiha zaštita od uroka i loših namera
– Ispod kreveta – naročito kod bolesnika i male dece
– U ambaru i štali – da čuva stoku i letinu
Slama se nikad nije gazila, niti se na njoj sedelo bez potrebe. Deca su učena da je „ne šutaju, jer se anđeli odmaraju na njoj“.
Šta se radilo sa slamom posle Nikolj dana
Slama se iznosila pažljivo, najčešće pre izlaska sunca, i to bez priče. U nekim selima, stara žena bi je sakupljala u kecelju, iznosila iza kuće i stavljala ispod voćke, pored bunara, ili u plitku jamu gde se sagori s molitvom.
U nekim krajevima, poneka slamka ostajala je u kući sve do Đurđevdana – kao znak da čuvanje doma ne prestaje posle Božića.
Običaj koji možda izgleda starinski – ali nosi poruku
Danas retko gde unosimo slamu u dom. Ali simbolika ostaje. Ne izbacuje se ono što nas je čuvalo. Ne gazi se ono što nas je podsećalo. Ne iznosi se preko praga ono što je uneseno s molitvom.
Zato su naši stari znali – kad nešto nosiš iz kuće, razmisli šta ostavljaš za sobom.
A stara slama? Ona je tiha zaštita koja je ćutala celu zimu, i zna više nego što mi pamtimo.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Kako je nastalo "Kažite dragička"? Zanimljiva priča o Beograđanki koja je volela ovo da radi
Donosimo vam zanimljivu priču o gospođi Dragi po kojoj je nastala čuvena izreka "Kaži dragička!"
Komentari(0)