Grobna pogača sa bosiljkom i vinom: Zaboravljen recept koji se nosio samo mrtvima
Obredna hrana koja se nije jela kod kuće, već delila tiho – za dušu i zavet
U pojedinim krajevima istočne Srbije i Homolja, kada bi porodica želela da izrazi zahvalnost zbog ispunjenog zaveta, ili obeleži godišnjicu smrti bliske osobe, pravila se posebna pogača – grobna pogača. Ona se nije služila za trpezom, nije se jela naglas, i nikad nije bila “obična”. Pravljena od brašna, crnog vina, bosiljka i bez kvasca, ova pogača je nosila u sebi simboliku pokajanja, poštovanja i veze sa onim koji više nije među živima. Veselin Čajkanović ovakve obredne obroke tumači kao oblik “tihe liturgije”, u kojoj narodna religija izražava zahvalnost ne rečima, već testom.
Kada se pogača pravi i kome se nosi
Pogača se priprema isključivo u dva slučaja:
Možda vas zanima:
Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
- Kada se zavet ispuni – ako je neko ozdravio, žena začela posle godina čekanja, dete preživelo bolest.
- Na godišnjicu smrti – kao lična molitva, kada se ne pravi velika daća, već se samo nosi tiho na groblje.
Možda vas zanima:
Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
U oba slučaja, pogača se nosi “onome kome duguješ”.
Recept: Grobna pogača sa bosiljkom i vinom
Sastojci:
- 500 g belog brašna
- 150 ml crnog vina (ne zaslađenog)
- 2 kašike sušenog bosiljka
- 100 ml mlake vode
- prstohvat soli
Priprema:
Pomešati brašno, bosiljak i so. Dodavati postepeno crno vino i vodu, mešajući dok se ne dobije glatko testo. Ne dodaje se kvasac – pogača mora biti tvrđa i “ćutljiva”. Razvuče se rukom u oblik kruga, izbode viljuškom i peče na 200°C oko 25 minuta. Gotova je kad zamiriše na tamjan i vino.
Kako se koristi i deli
Pogača se nikada ne seče nožem – lomi se rukom. Nosila se na groblje umotana u platno i ostavljala na spomenik, ponekad uz malo vina ili vode. Ako se deli komšijama, uvek se daje tiho, bez zahvaljivanja: “Uzmi za pokojnog.” Onaj ko primi ne odgovara “hvala”, već: “Neka mu je laka zemlja.”
Simbolika sastojaka
- Bosiljak – biljka večnosti i smirenja, čuva dušu
- Crno vino – krv zaveta, znak da se “setio” onaj koji ostaje
- Bez kvasca – jer je duša već otišla, ne treba više da raste, već da se smiri
- Danas – izumrla praksa, ali snažna poruka
Grobna pogača se danas retko priprema – zamena su postni kolači i kupovna peciva. Ali u narodnoj religiji, pravi obred nije ono što se jede, već ono što se daje. A ova pogača, mirisna i tiha, ostaje jedan od poslednjih znakova narodne zahvalnosti – ne u rečima, već u mrvicama koje duša razume.
Ko voli obične uštipke, ove će tamaniti: Potrebno vam je samo 5 sastojaka, a testo je sveže čak 7 dana
Mogu da se kombinuju sa brojnim slanim namirnicama.
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Ovo je najtraženija proja u zemlji! Tajna je u dodatku koji joj daje neponovljiv UKUS - recept bez greške
Malo sastojaka, ali tajna je u jednom dodatku koji joj daje neponovljiv ukus i čini je neodoljivom.
APETITKA je ponos Lebana, a pravi se lakše nego ajvar i pinđur: Najlepša južnjačka zimnica je prava riznica vitamina
Među brojnim receptima za zimnicu, kao jedan od simbola juga Srbije posebno se izdvaja čuvena apetitka, salata fenomenalnog ukusa i puna hranljivih materija neophodnih u sezoni virusa.
Popara sa belim lukom i sirom: Zaboravljeni planinski doručak sa Stare planine
Jednostavno, jeftino i snažno jelo koje su jeli pastiri, rudari i ratari, a danas ga znaju samo bake iz zabačenih sela
Komentari(0)