Popara sa belim lukom i sirom: Zaboravljeni planinski doručak sa Stare planine

Jadranko Žugić

13:00

Gastronomija 0

Jednostavno, jeftino i snažno jelo koje su jeli pastiri, rudari i ratari, a danas ga znaju samo bake iz zabačenih sela

popara
Printscreen

Na Staroj planini, iznad Pirota i Knjaževca, u selima koja su danas gotovo napuštena, nekada se dan započinjao mirisom koji budi i dušu i stomak – poparom sa belim lukom i sirom. Ovo jelo pravile su žene dok je vatra još tinjala od prethodne večeri, a voda se tek stavljala da proključa. Bilo je to jelo siromašnih, ali snažnih – onih koji su radili ceo dan, u planini, štali ili na pašnjaku.

Zaboravljena snaga obične hrane

Popara je u osnovi uvek bila jednostavna – stari hleb, voda, mast. Ali u ovom kraju, popari se dodavao izgnječen beli luk, dok se još sve vruće, i preko toga – domaći sir, ovčiji, tvrd, onaj što se drobi prstima. Na kraju se sve zalivalo mašću u kojoj se propržila kašika brašna. Cela kuća bi zamirisala na selo, ognjište i jutarnji mir.

Sastojci (autentična verzija):

– 4 parčeta starog domaćeg hleba (ili proja)
– 2–3 čena belog luka
– 150 g tvrdog belog sira (najbolje ovčijeg)
– 500 ml vode
– 1 kašika svinjske masti (ili putera)
– 1 kašika brašna
– prstohvat soli (ako sir nije dovoljno slan)

Priprema:

Stari hleb se iskida rukama i prelije ključalom vodom. Beli luk se sitno isecka ili izgnječi i odmah doda preko. U tiganju se na masti proprži brašno da porumeni, pa se ta zaprška sipa preko. Na kraju se dodaje izmrvljen sir. Jelo se jede toplo, dok para udara u prozore, a spolja još miriše na noć.

Zašto se ovo jelo zaboravlja?

Popara sa belim lukom danas zvuči siromašno – ali upravo u tome je njena lepota. Ova hrana nije za fotografisanje – već za življenje. Ljudi koji su jeli ovako, nisu išli u teretane, ali su nosili stogove sena na leđima. Išli su na planinu, vraćali se mokri i blatnjavi, a ova popara im je vraćala snagu.

Sećanje na dede i planinu

U nekim selima, stariji ljudi još uvek spremaju ovu poparu „kad ih uhvati zima u kostima“. Kažu – beli luk greje stomak, sir daje snagu, a hleb – podseća na detinjstvo. Jedan starac iz sela Vrtovac kod Kalne kaže: „Kad mi je baba ovo spremila, znao sam da idem u šumu. Nije me više ništa moglo umoriti.“

Jelo koje treba da se vrati

Danas, u vreme kad sve mora da izgleda kao iz kataloga, ovakva jela imaju sve manje mesta. Ali upravo zato treba da ih vratimo – zbog ukusa, zbog zdravlja, zbog korena. Neka vas ne bude sramota da spremite poparu. Nije ona siromašna – ona je poštena.

Komentari(0)

Loading