Ono što daj posebnu čar svim tradicionalnim srpskim jelima svakako su salate kao propratni prilog, čija kombinacija ukusa i mirisa predstavlja pravi užitak.
Postoji mnogo sličnih salata ovog tipa i sa sličnim sastojcima, ali i različitim nazivima. Razlike su stvarno minimalne: npr. između šopske i srpske, razlika je što u ovoj drugoj nema sira. A razlika između meksičke i srpske salate je u tome što u meksičkoj nema krastavaca.
Ljutenica je začinjen specijalitet od povrća, po teksturi i ukusu sličan ajvaru, ali je nešto ljućeg ukusa, popularan je u srpskoj, bugarskoj i makedonskoj kuhinji. Najveća razlika između ljutenice i ajvara je u tome što ljutenica može da se sprema od termički neobrađene paprike. Sastojci uključuju paprike, šargarepu, beli luk, biljno ulje, šećer, so i paradajz.
Urnebes salata je tipična za južnu Srbiju. Glavni sastocji ove salate su ljute paprike, beli sir, so i drugi začini. U južnoj Srbiji, odakle potiče, dodaje se suva, mlevena paprika koja salati daje crveniju boju. Ljutina salate zavisi od paprike. Savršeno ide uz pečenje, lepinje, roštilj… Uz koje god jelo da je kombinujete nećete pogrešiti.
Ajvar ili hajvar je specijalna vrsta salate, specijalitet balkanske kuhinje, napravljena od crvene paprike. Ajvar je poreklom iz Srbije, pa se naziva i „srpska salata“ ili „srpski povrtni kavijar“. Koristi se kao dodatak svim jelima ali uglavnom kao namaz. Pravi se od crvene paprike a može se dodati i plavi patlidžan.
Prvobitna verzija ruske salate potpuno se razlikovala od današnje. Prema originalnom receptu sastojci ruske salate bili su: teleći jezik, kavijar, zelena salata, komadići jastoga i kapra, kornišoni, tvrdo kuvana jaja i zrnca soje. Preliv od majoneza bio je posebna kombinacija provansalskog maslinovog ulja, senfa i vinskog sirćeta. Tačan recept ovog preliva ostao je nepoznat. Od sovjetskog vremena recept za pripremu ruske salate se mnogo promenio, skupi sastojci su zamenjeni jeftinijim i pristupačnijim
ŠOPSKA SALATA
pixabay
Šopska salata je bugarsko nacionalno jelo. Ime je dobila po plemenu Šopi koje je živelo u blizini Sofije. Tradicionalno je jelo balkanske (ponajviše srpske, bugarske, makedonske i češke) kuhinje.
Među svim specijalitetima od mesa, jedno jelo zauzima posebno mesto u srcima gurmana – duvan čvarci. Ovaj užički specijalitet odavno je postao simbol tradicije, a zbog svog ukusa i posebnog načina pripreme proglašen je i zaštićenim proizvodom sa geografskim poreklom.
Kopriva, biljka koju mnogi smatraju korovom, vekovima je bila dragocen sastojak srpske kuhinje i narodne medicine. U rano proleće, dok priroda tek buja, mladi listovi koprive pretvarali su se u ukusno varivo koje je hranilo i jačalo organizam. Ovo starinsko jelo danas se vraća na trpeze kao simbol zdrave i jednostavne ishrane.
Tarana supa, nekada nezaobilazna na srpskim trpezama, danas je gotovo iščezla iz svakodnevne kuhinje. Pravljena od jednostavnih sastojaka – brašna, jaja i malo soli – tarana je bila sinonim za domaću testeninu koja se čuvala u tegli i koristila kada zatreba. Miris ove supe i danas budi nostalgiju i podseća na detinjstvo u kućama naših baka.
Komentari(0)