Ono što daj posebnu čar svim tradicionalnim srpskim jelima svakako su salate kao propratni prilog, čija kombinacija ukusa i mirisa predstavlja pravi užitak.
Postoji mnogo sličnih salata ovog tipa i sa sličnim sastojcima, ali i različitim nazivima. Razlike su stvarno minimalne: npr. između šopske i srpske, razlika je što u ovoj drugoj nema sira. A razlika između meksičke i srpske salate je u tome što u meksičkoj nema krastavaca.
Ljutenica je začinjen specijalitet od povrća, po teksturi i ukusu sličan ajvaru, ali je nešto ljućeg ukusa, popularan je u srpskoj, bugarskoj i makedonskoj kuhinji. Najveća razlika između ljutenice i ajvara je u tome što ljutenica može da se sprema od termički neobrađene paprike. Sastojci uključuju paprike, šargarepu, beli luk, biljno ulje, šećer, so i paradajz.
Urnebes salata je tipična za južnu Srbiju. Glavni sastocji ove salate su ljute paprike, beli sir, so i drugi začini. U južnoj Srbiji, odakle potiče, dodaje se suva, mlevena paprika koja salati daje crveniju boju. Ljutina salate zavisi od paprike. Savršeno ide uz pečenje, lepinje, roštilj… Uz koje god jelo da je kombinujete nećete pogrešiti.
Ajvar ili hajvar je specijalna vrsta salate, specijalitet balkanske kuhinje, napravljena od crvene paprike. Ajvar je poreklom iz Srbije, pa se naziva i „srpska salata“ ili „srpski povrtni kavijar“. Koristi se kao dodatak svim jelima ali uglavnom kao namaz. Pravi se od crvene paprike a može se dodati i plavi patlidžan.
Prvobitna verzija ruske salate potpuno se razlikovala od današnje. Prema originalnom receptu sastojci ruske salate bili su: teleći jezik, kavijar, zelena salata, komadići jastoga i kapra, kornišoni, tvrdo kuvana jaja i zrnca soje. Preliv od majoneza bio je posebna kombinacija provansalskog maslinovog ulja, senfa i vinskog sirćeta. Tačan recept ovog preliva ostao je nepoznat. Od sovjetskog vremena recept za pripremu ruske salate se mnogo promenio, skupi sastojci su zamenjeni jeftinijim i pristupačnijim
ŠOPSKA SALATA
pixabay
Šopska salata je bugarsko nacionalno jelo. Ime je dobila po plemenu Šopi koje je živelo u blizini Sofije. Tradicionalno je jelo balkanske (ponajviše srpske, bugarske, makedonske i češke) kuhinje.
Kada turisti dođu u Srbiju, jedna od stvari koje nikako ne smeju propustiti jeste da iskuse bogatstvo naše kuhinje. Srpska gastronomija oduševljava raznolikošću ukusa, a tradicionalna jela pružaju jedinstven gastronomski doživljaj koji svaki gost dugo pamti.
Nekada su naše bake znale da pravi ukus najviše zavisi od jednostavnosti i kvalitetnih sastojaka, a upravo je takav stari srpski desert – tufahije. Iako mnogi misle da je reč o bosanskoj poslastici, tufahije su već decenijama prisutne i u Srbiji, gde su ih domaćice sa velikom pažnjom pripremale u posebnim prilikama.
Komentari(0)