Popara s lukom na vodi: Skromno jelo iz naroda koje vraća miris ognjišta
Nije bilo mleka, nema sira, ali ima hleb, crni luk i malo ulja – i to je bilo dovoljno za večeru koja greje, miriše i okuplja celu kuću
U vreme kada nije bilo marketa na svakom ćošku, domaćice su umele da od nekoliko namirnica naprave jelo koje nahrani i telo i dan.
Popara s lukom na vodi jela se zimi, uveče, kada je hleb od juče, a sve ostalo već pojedeno.
Za razliku od masne popare s mlekom, kajmakom i sirom – ova verzija je posna i sirotinjska, ali puna ukusa i domaće topline.
U mnogim krajevima Srbije, naročito u Zapadnoj Moravi i Pomoravlju, ovakva popara bila je večera u dane posta, ili kada se „ništa nije imalo, ali niko nije bio gladan.“
Možda vas zanima:
Recept za „poparu na vodi“ – sirotinjski doručak koji je skoro nestao
Popara na vodi bila je tipičan doručak u najsiromašnijim kućama 19. i početkom 20. veka. Za razliku od klasične popare sa mlekom ili sirom, pravila se samo od hleba, masti i tople vode. Danas se gotovo nigde ne priprema, a nosi snažan miris prošlih vremena kada je hrana morala da bude jednostavna, a da ipak zasiti.
Tradicionalni recept: Srpska popara – ukus detinjstva i jednostavnosti
Popara je tradicionalno srpsko jelo koje osvaja svojom jednostavnošću, ukusom i toplinom, a posebno je draga zbog nostalgije koju budi.
Možda vas zanima:
Recept za „poparu na vodi“ – sirotinjski doručak koji je skoro nestao
Popara na vodi bila je tipičan doručak u najsiromašnijim kućama 19. i početkom 20. veka. Za razliku od klasične popare sa mlekom ili sirom, pravila se samo od hleba, masti i tople vode. Danas se gotovo nigde ne priprema, a nosi snažan miris prošlih vremena kada je hrana morala da bude jednostavna, a da ipak zasiti.
Tradicionalni recept: Srpska popara – ukus detinjstva i jednostavnosti
Popara je tradicionalno srpsko jelo koje osvaja svojom jednostavnošću, ukusom i toplinom, a posebno je draga zbog nostalgije koju budi.
Možda vas zanima:
Recept za „poparu na vodi“ – sirotinjski doručak koji je skoro nestao
Popara na vodi bila je tipičan doručak u najsiromašnijim kućama 19. i početkom 20. veka. Za razliku od klasične popare sa mlekom ili sirom, pravila se samo od hleba, masti i tople vode. Danas se gotovo nigde ne priprema, a nosi snažan miris prošlih vremena kada je hrana morala da bude jednostavna, a da ipak zasiti.
Tradicionalni recept: Srpska popara – ukus detinjstva i jednostavnosti
Popara je tradicionalno srpsko jelo koje osvaja svojom jednostavnošću, ukusom i toplinom, a posebno je draga zbog nostalgije koju budi.
Kako se pravila
Možda vas zanima:
Recept za „poparu na vodi“ – sirotinjski doručak koji je skoro nestao
Popara na vodi bila je tipičan doručak u najsiromašnijim kućama 19. i početkom 20. veka. Za razliku od klasične popare sa mlekom ili sirom, pravila se samo od hleba, masti i tople vode. Danas se gotovo nigde ne priprema, a nosi snažan miris prošlih vremena kada je hrana morala da bude jednostavna, a da ipak zasiti.
Tradicionalni recept: Srpska popara – ukus detinjstva i jednostavnosti
Popara je tradicionalno srpsko jelo koje osvaja svojom jednostavnošću, ukusom i toplinom, a posebno je draga zbog nostalgije koju budi.
Možda vas zanima:
Recept za „poparu na vodi“ – sirotinjski doručak koji je skoro nestao
Popara na vodi bila je tipičan doručak u najsiromašnijim kućama 19. i početkom 20. veka. Za razliku od klasične popare sa mlekom ili sirom, pravila se samo od hleba, masti i tople vode. Danas se gotovo nigde ne priprema, a nosi snažan miris prošlih vremena kada je hrana morala da bude jednostavna, a da ipak zasiti.
Tradicionalni recept: Srpska popara – ukus detinjstva i jednostavnosti
Popara je tradicionalno srpsko jelo koje osvaja svojom jednostavnošću, ukusom i toplinom, a posebno je draga zbog nostalgije koju budi.
Stari hleb – po mogućstvu pogača ili proja – natrga se rukom u duboki tanjir ili zemljanu činiju.
Na tiganju se na malo ulja proprži sitno seckani crni luk (1 do 2 glavice), tek da omekša i zamiriše.
Dodaje se voda i prstohvat soli, i sve se pusti da provri.
Kada voda „pusti ključ“, vruć čaj od luka se pažljivo sipa preko hleba. Neki su ga „potapali“ sasvim, drugi su sipali samo toliko da omekša.
Jelo se odmah, dok je vruće.
U tišini. Uz turšiju. Uz dugačak zimski dan koji se završava kako treba – večerom iz ruku, ne iz frižidera.
Zašto je bila važna
Jer nije bilo stida u skromnosti. Jer su deca znala da je to „dobra večera“, a ne „zamena“.
I jer se znalo – kad imaš hleb, luk i vreme da sedneš sa svojima – imaš sve.
Popara s lukom na vodi: Skromno jelo iz naroda koje vraća miris ognjišta
Nije bilo mleka, nema sira, ali ima hleb, crni luk i malo ulja – i to je bilo dovoljno za večeru koja greje, miriše i okuplja celu kuću
Ovo je najzdraviji doručak za creva na svetu! Probava se odmah pokreće, lako se vari, sve se iščisti za par sati
Palenta se pravi od kukuruznog griza i, osim što je jednostavna za pripremu, bogata je brojnim hranljivim materijama
Prežganac: Zaboravljena srpska kaša koja je grejala zimu bez mesa
Od brašna, ulja i malo vode nastajalo je jelo koje je preživelo najteže zime. Nekada hrana siromašnih, danas simbol jednostavne, poštene trpeze
Starinski kolač koji obožavaju generacije: Sočna poslastica vraća u detinjstvo, ovo je užitak za celu porodicu
U vreme kada tražimo brze i lagane recepte, stari dobri koh ponovo zauzima počasno mesto.
Kaša sa suvim šljivama: Zaboravljena večera koja zasiti dušu
U jesenjim večerima, kada nije bilo mesa ni mleka, domaćice su kuvale puru – gustu kašu od kukuruznog brašna. Kad bi dodale suve šljive, večera je postajala i slatka i lekovita
Komentari(0)