U južnoj Srbiji, između planina Kozjaka i Rujna, izvire reka Pčinja – bistra i planinska, ali moćna u oblikovanju kraja kroz koji protiče. Od izvora na severnim padinama Rujna, pa sve do ušća u Vardar kod Starog Nagoričana u Severnoj Makedoniji, ona je vekovima bila oslonac života, put, ali i granica. Njene obale su dom legendama, manastirima i narodnim saborima koji i danas žive.
Legende o imenu reke
O poreklu imena postoje različita tumačenja. Jedno kaže da Pčinja potiče od reči pčela, jer su nekada ovde u izobilju živele pčele koje su se hranile biljem iz dolina reke. Druga predanja vezuju je za mitsku devojku Pčelu, koja je bežeći od turskih osvajača skočila u reku i zauvek nestala u njenim talasima. Tako je reka postala simbol utočišta i zaštite, ali i žrtve i zaveta.
Precizan tok reke
Možda vas zanima:
Zimski dani u manastiru: Tišina, oganj i molitva dok napolju veje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Možda vas zanima:
Zimski dani u manastiru: Tišina, oganj i molitva dok napolju veje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Možda vas zanima:
Zimski dani u manastiru: Tišina, oganj i molitva dok napolju veje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Pčinja izvire na 1.200 m nadmorske visine, na severnim padinama planine Rujen.
- U gornjem toku probija se kroz šumovite klisure Kozjaka i Rujna.
- U srednjem toku prolazi kroz Pčinjski okrug, pored Trgovišta, Vranjske Banje i Bujanovačke kotline, gde postaje pitomija.
- U donjem toku napušta Srbiju kod sela Katun i ulazi u Severnu Makedoniju.
- Na dužini od oko 135 km (100 km u Srbiji, 35 km u Makedoniji) spaja se sa Vardarom kod Starog Nagoričana, na visini od oko 300 m.
Manastiri na Pčinji
Najčuveniji dragulj na obali reke je manastir Svetog Prohora Pčinjskog, osnovan u 11. veku kao zadužbina vizantijskog cara Romanosa Diogena. Čuva mošti pustinjaka Svetog Prohora, koji je živeo u pećinama iznad reke. Vernici ga smatraju isceliteljem i zaštitnikom.
Osim njega, duž reke se nižu manastiri i crkve – Sveti Ilija u Kleniku, crkva u Velikom Trnovcu i mnoge manje bogomolje. Svaka od njih vezana je za predanje o čudu, zavetu ili isceljenju.
Vražji kamen – večiti svedok borbe dobra i zla
U blizini manastira Svetog Prohora Pčinjskog, na obali reke, nalazi se ogromna stena koju narod zove Vražji kamen. Po legendi, đavo je hteo da zatrpa manastir i uguši molitvu monaha, ali mu je kamen ispao iz ruku pod dejstvom božanske sile. Druga priča kaže da je želeo da zatrpa pećinu u kojoj se podvizavao sveti Prohor. Od tada stoji kao simbol borbe dobra i zla.
I danas ga obilaze hodočasnici i turisti, neki u tišini, a drugi ostavljajući zavetne predmete, verujući da stena poseduje posebnu snagu.
Saborsko mesto kod Prohora Pčinjskog
Manastir Svetog Prohora Pčinjskog nije samo duhovni centar već i saborsko mesto. Svake godine, na praznik svetitelja (19. maj po starom, 1. jun po novom kalendaru), ovde se okupljaju vernici iz Srbije, Makedonije i Bugarske. Litije, pesme, ikone i molitve pretvaraju tišinu klisure u živi sabor naroda, običaj koji traje vekovima.
Shutterstock
Prirodne lepote
Pčinja oblikuje krajolik kontrasta – od divljih klisura do pitomih ravnica. Njene doline kriju biljne i životinjske vrste karakteristične za jug Srbije, a na pojedinim mestima reka pravi male slapove i brzake. U srednjem toku ona postaje tiša, široka i pogodna za naselja i polja, dok u gornjem i donjem toku pokazuje svoju snagu i divljinu.
Pčinja kroz istoriju
Pored prirodnih lepota, reka Pčinja nosi i istorijsku težinu. Tokom vekova bila je granica i svedok velikih seoba, ratova i bojeva. U manastiru Prohora Pčinjskog 1944. godine održano je i prvo zasedanje ASNOM-a – događaj koji je obeležio modernu istoriju Makedonije. Tako Pčinja spaja prošlost, veru i identitet naroda sa obe strane granice.
ŠTA SE KRIJE IZA MISTERIJE LJUDSKIH KOSTIJU NAĐENIH NA DNU PETNIČKE PEĆINE? Ovo je cela istina o tome (VIDEO)
Skeleti 28 individua, od kojih većina pripada deci i adolescentima uz nekolicinu odraslih, pronađeni su u pećinskoj vodi
Sirogojno zimi: Vikend kao sa razglednice, ali bez gužve i cene od 1.500 dinara
Ako ti je dosta betona pod veštačkim snegom – u Sirogojnu te čeka prava zima: sneg do kolena, ognjište, vuna i pogled koji greje više od radijatora
NESTVARAN PRIZOR NA OBRONCIMA DIVČIBARA: Taorska vrela izviru iz pećine, ovako nešto se retko viđa (FOTO)
U selu Donji Taor, pogodno tle i kvalitena voda, utiču da u ovo doba godine padine budu prekrivene sremušom
Crni Vrh kod Bora: Ovde sneg napada kao na Kopaoniku, a vikend košta manje od goriva!
Zaboravi Kopaonik i Zlatibor – u ovom selu na istočnoj granici zime te čekaju pravi sneg, pogled na celu Timočku Krajinu i domaćini koji ti neće naplatiti osmeh
Ova pećina je bila spas srpskom narodu od Turaka: Danas je turistička atrakcija - neverovatan sepeleološki biser
Ova pećina svrstava se u malobrojna paleolitska nalazišta na centralnom Balkanu
Komentari(0)