Na kojoj ruci se nosi burma, a na kojoj verenički prsten? Kako je nastala vekovima stara tradicija
Verenički prsten i burma univerzalno su priznati kao simboli večne ljubavi i odanosti. Ali, da li ste se pitali na kojoj ruci treba da se nosi ovo tradicionalno prstenje i zbog čega?
Tradicija razmene burmi datira još iz starog Egipta, antičke Grčke i starog Rima. Još se u tom periodu burma nosila na četvrtom prstu leve ruke jer se verovalo da na ovom prstu postoji vena koja ide direktno u srce, a ovaj organ se smatra emocionalnim centrom tela. Tu venu navodno su stari Rimljani nazvali "vena amoris" (na latinskom „vena ljubavi“. Međutim, sada se zna da ne postoji vena koja ide od četvrtog prsta do srca.
Tradicija nošenja burme na četvrtom prstu leve ruke ipak se zadržala do današnjih dana.
Ako ne želirte da sledite tradiciju, niste u obavezi, naravno. Ali je to jedan od univerzalnih načina da drugi ljudi znaju da ste zauzeti.
Možda vas zanima:
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Verenički prsten simbolizuje obećanje braka burma to samo učvršćuje. Tokom ceremonije venčanja verenički prsten se uglavnom prebacuje na desnu ruku, tako da burmu možete da stavite na levu.
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
Komentari(0)