Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
U južnoj Srbiji, između Aleksinca i Kruševca, tik uz put koji vodi kroz tišinu i borove, nalazi se jedan od najstarijih manastira ovog kraja – Manastir Svetog Romana. Mesto koje ne traži reklamu, ali zna da pruži ono što modernom čoveku najviše fali: mir, smisao i prostor za dušu.
Ova svetinja, često zanemarena u vodičima, bila je vekovima utočište za one koji su tražili snagu u tišini, a i danas, posebno u jesen i pred zimu, prima poklonike, putnike i tihe hodočasnike koji više nemaju šta da pitaju – već žele da osete.
Ko je bio Sveti Roman?
Sveti Roman je bio grčki monah i iscelitelj, koji se u 9. veku povukao u šumske predele današnjeg Jastrepca i tu proveo godine u molitvi i podvigu. Po predanju, posedovao je dar da leči ljude i životinje, a narod ga je poštovao kao „onoga koji ništa ne traži, a svima daje“.
Možda vas zanima:
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
NEVEROVATNO SRPSKO PREDANJE: Legenda o manastiru kod Niša u kome su žene živele pod muškim imenima da bi se spasile zuluma
Manastir u okolini Niša čuva vekovima staru legendu: Monahinje su se, prema predanju, oblačile u muške mantije i lažno predstavljale, a razlog je tragičan.
Možda vas zanima:
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
NEVEROVATNO SRPSKO PREDANJE: Legenda o manastiru kod Niša u kome su žene živele pod muškim imenima da bi se spasile zuluma
Manastir u okolini Niša čuva vekovima staru legendu: Monahinje su se, prema predanju, oblačile u muške mantije i lažno predstavljale, a razlog je tragičan.
Možda vas zanima:
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
NEVEROVATNO SRPSKO PREDANJE: Legenda o manastiru kod Niša u kome su žene živele pod muškim imenima da bi se spasile zuluma
Manastir u okolini Niša čuva vekovima staru legendu: Monahinje su se, prema predanju, oblačile u muške mantije i lažno predstavljale, a razlog je tragičan.
Njegovo telo počiva u manastiru, u kamenoj grobnici u crkvi, a vernici i danas dolaze da se poklone, dotaknu grob i u tišini zatraže pomoć. Kažu da Sveti Roman naročito pomaže onima koji boluju od duševnih nemira, neplodnosti, tihe tuge i strahova koje ni lekari ne razumeju.
Manastir ušuškan među borovima
Manastir je izgrađen u 14. veku, obnovljen više puta, ali je zadržao skromnost i tišinu svetinje. Nema raskoši, freske su jednostavne, ikonostas skroman, ali atmosfera – sabijena, sveta, i neverovatno lična.
Dovoljno je sesti na klupu ispod čempresa i ćutati nekoliko minuta. U jednom trenutku, počinjete da čujete ptice, vetar, vlastito disanje, a zatim – i ono što nosite iznutra.
Voda koja leči i tiha noćna služba
U manastirskom porti postoji izvor za koji se veruje da je lekovit, posebno za bolesti kože, kostiju i žene koje imaju problema sa zdravljem. Voda je hladna, čista, i pije se u tišini, bez komentara, jer se veruje da je „duhovna“.
Manastir je ženski, i monahinje su nenametljive, blage, uvek sa osmehom, ali retko sa mnogo reči. Liturgije su najlepše uveče, naročito u vreme posta i pred praznike, kada cela porta miriše na vosak, dim i smirenje.
Shutterstock
Kome je ovaj manastir „lek“?
– ljudima koji su duhovno umorni
– ženama koje traže tišinu i snagu
– onima koji imaju „tihu bol“ – u telu ili duši
– onima koji su izgubili veru, ali još uvek traže
– putnicima kojima je dosta buke i prepunih svetilišta
Kako doći
Manastir se nalazi kod Đunisa, između Aleksinca i Kruševca. Najbliži put vodi iz pravca Žitkovca, lokalnim putem. Ulaz je slobodan, ali se dolazak preporučuje bez najave, tiho i s poštovanjem. Najlepše vreme za posetu je jesen – kad lišće pada, a svetinja šušti zajedno sa šumom.
Mesto koje ne viče da dođeš – ali zna da ostaneš
Manastir Svetog Romana nije mesto gde dolaziš po odgovor. To je mesto gde odjednom znaš da ti odgovori ne trebaju. I zato, ljudi koji su ga jednom posetili, vraćaju mu se – ne da bi nešto novo čuli, već da bi ponovo bili u mestu gde su ćutali bez straha.
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
Komentari(0)