Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
Zima u manastiru nije ista kao zima u gradu. Nema buke, saobraćaja, reklama, zadihanih kupaca i ukrašenih izloga. Umesto toga – mir, tišina, drvo koje pucketa u peći i vetar koji nosi sneg preko kaldrme. Dok većina ljudi izbegava manastire zimi, monasi i monahinje tada tek počinju svoj najdublji razgovor – sa sobom, sa Bogom i sa prirodom.
U manastiru se dan ne meri satom
U zimske dane, život u srpskim manastirima protiče po istočničkom ritmu – bez žurbe, bez galame, ali s tačnošću i posvećenošću. Ustaje se pre svitanja, pali se oganj u kuhinji i keliji, a prva molitva izgovara se dok je napolju još mrak.
Domaćin u manastiru zna da će prvi trag u snegu biti njegov, kad ode po vodu ili proveri drva. I sve to u tišini. Jer zima ne traži reč – traži prisustvo.
Možda vas zanima:
Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
"MOJ GREH SE NE MOŽE OPROSTITI": Jedan od najvećih svetaca objašnjava zašto ovu rečenicu nikada ne smemo izgovoriti
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
Možda vas zanima:
Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
"MOJ GREH SE NE MOŽE OPROSTITI": Jedan od najvećih svetaca objašnjava zašto ovu rečenicu nikada ne smemo izgovoriti
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
Možda vas zanima:
Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
"MOJ GREH SE NE MOŽE OPROSTITI": Jedan od najvećih svetaca objašnjava zašto ovu rečenicu nikada ne smemo izgovoriti
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
Tiha molitva i ogrev kao sveta dužnost
Možda vas zanima:
Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
"MOJ GREH SE NE MOŽE OPROSTITI": Jedan od najvećih svetaca objašnjava zašto ovu rečenicu nikada ne smemo izgovoriti
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
Možda vas zanima:
Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
"MOJ GREH SE NE MOŽE OPROSTITI": Jedan od najvećih svetaca objašnjava zašto ovu rečenicu nikada ne smemo izgovoriti
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
U mnogim manastirima nema centralnog grejanja. Soba se loži drvima, šporet „smederevac“ greje i vodu i dušu, a dim se diže pravo u zimsko jutro. Monasi kažu da je pucketanje drva molitva ognja, i da se bez nje ne ulazi u dan.
Molitva je, i zimi, uvek ista – ali zvuk drugačije zvoni kad napolju veje. Crkva je hladna, ali se greje verom. Kandilo sija jače, jer je oko njega mrak dublji. A kad zapevaju jutarnju službu, glas se razliva po zidinama kao dim iz peći – polako, bez težine.
Shutterstock
Rad i poslušanje u snegu
Ni zima ne oslobađa od obaveza. Monasi i monahinje čiste sneg, seku drva, spremaju zimnicu, dočekuju ponekog putnika. Ne žale se na hladnoću – ona je deo puta. U mnogim manastirima, posetioci koji stignu nenajavljeno dobiće toplu supu, čaj, osmeh i tišinu – što je često najvrednije.
U ženksim manastirima, sobe se provetravaju, zalihe ogreva se proveravaju svakog jutra, a svaka monahinja zna koliko je važno da tišina bude čista kao i odeća. U muškim manastirima, rad u dvorištu se ne zaustavlja ni kad sneg pada ceo dan.
Božić i praznici pod snegom
Poseban ugođaj je zima pred Božić. Manastiri tada dišu u ritmu starog crkvenog kalendara, sa svećama, tamjanom, badnjakom i postom. U nekim manastirima se i danas Badnje veče provodi bez struje, uz kandila, pesmu i oganj.
Božićni doručak je skroman, ali topao – pasulj, proja, med, i mir. I svi koji tu budu, osećaju jedno: da su došli na mesto koje vreme ne može da pokvari.
Zima – pravo vreme za duhovni mir
Dok mnogi planiraju odmore i beže od zime, manastiri tada postaju ono što su oduvek i bili – skloništa. Za telo od hladnoće. Za dušu od buke. Za misli od umora.
Zato nije slučajno što se mnogi posetioci manastira zimi vraćaju – ne zato što im je bilo lepo, već zato što su ćutali prvi put posle dugo vremena, i osetili kako je tišina lek.
Jer zima ne pita. Ona dođe. A manastir ne objašnjava – samo čeka da dođeš.
3 NAJSNAŽNIJE IKONE u Srbiji treba da ima svaki dom: Jedna leči, druga štiti decu, a treća donosi mir
U pravoslavnoj tradiciji, ikona nije samo slika na zidu - ona je prozor u duhovni svet, veza sa svecem kome se molimo i znak Božije prisutnosti u domu.
"Posle toga će ĐAVO DA TE KUŠA": Poznati sveštenik otkrio koji je jedini uslov za pričešće
Na svom najnovijem snimku na Instagramu, gde je izuzetno aktivan i ima veliki broj pratilaca, Otac Predrag Popović govorio je o tome šta je zapravo jedini i pravi uslov da bi se vernici pričešćivali. Njegove reči izazvale su veliku pažnju jer, kako kaže, sve drugo može da se ispoštuje spolja, ali bez ovoga pričešće nema smisla.
Kako se nekad čuvala so do zime: Verovanja o „tihoj hrani“ u danima pred sneg
U srpskoj tradiciji, so nije bila samo začin – već amajlija, lek, zaštita i simbol postojanosti. U novembru se posebno pazilo kako se so nosi, gde se drži i kada se daje
ŽESTOKE KAZNE CARA DUŠANA: Evo kako biste prošli u njegovo vreme ako vas uhvate u preljubi ili krađi!
Ove kazne bi i današnji svet dovele u red
Znate li koja je razlika između prosidbe i veridbe?
Buduća mlada može dobiti čak tri prstena!
Komentari(0)