Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Manastir u okolini Niša čuva vekovima staru legendu: Monahinje su se, prema predanju, oblačile u muške mantije i lažno predstavljale, a razlog je tragičan.
U južnoj Srbiji, između planina Kozjaka i Rujna, izvire reka Pčinja – bistra i planinska, ali moćna u oblikovanju kraja kroz koji protiče. Od izvora na severnim padinama Rujna, pa sve do ušća u Vardar kod Starog Nagoričana u Severnoj Makedoniji, ona je vekovima bila oslonac života, put, ali i granica. Njene obale su dom legendama, manastirima i narodnim saborima koji i danas žive.
Na obroncima planine Kozjak, u dolini reke Pčinje, smestio se jedan od najvećih i najznačajnijih manastira juga Srbije – Prohor Pčinjski. Posvećen je Svetom Prohoru, pustinožitelju iz XI veka, koji je prema predanju predvideo da će mladi vojskovođa Roman Diogen postati vizantijski car. Kada se proročanstvo obistinilo, Diogen je u znak zahvalnosti podigao manastir i darovao ga monahu.
Saznajte fascinantnu istoriju krsta iz manastira Žiča koji je vekovima bio simbol jedinstva i istrajnosti srpskog naroda
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
Po predanju, manastir je osnovan u 13. veku u vreme srpskog kralja Dragutina.
U srpskim manastirima vekovima su se čuvali recepti za lekovite meleme napravljene od raznih biljaka. Monasi su posedovali duboko znanje o lekovitosti bilja, a njihove recepture bile su strogo čuvane tajne, koje su prenošene samo od odabranih starijih monaha na mlađe.
Fruška gora, vojvođanska planinska lepotica je, osim po divnoj prirodi, poznata i kao dom velikog broja pravoslavnih manastira koji su joj i doneli nadimak – srpska Sveta gora. Ipak, da li ste se ikada pitali – zašto je BAŠ Fruška gora izabrana kao mesto izgradnje tolikog broja svetinja? Odgovor na to pitanje krije interesantnu priču prepunu istorije, ali i predanja i priča ovog kraja.
Duboko ispod Fruške gore, sakriven od radoznalih pogleda, postoji manastir za koji se priča da krije mrežu podzemnih hodnika. Legende govore o tajnim prolazima koji vode do drugih manastira, skrivenim riznicama i monasima koji su ih koristili da bi sačuvali blago od osvajača. Da li su ti hodnici zaista postojali ili su samo deo narodnog predanja?
Neki srpski manastiri nisu samo mesta molitve i mira – oko njih kruže priče o tajanstvenim zvucima, duhovima monaha i neobjašnjivim pojavama. Da li su to samo legende ili zaista postoje mesta u kojima prošlost nikada nije nestala?
Pravila, svakodnevni život i značaj monaštva kroz istoriju
Kako su svetinje poput Studenice i Mileševe opstale kroz vekove.
Srbija je bogata manastirima i crkvama koji čuvaju vekovnu istoriju, kulturu i duhovnost. Otkrivamo vam najvažnije sakralne objekte koje morate posetiti.
Dok mnogi turisti posećuju poznate manastire poput Studenice i Manasije, Srbija krije brojne manje poznate crkve i manastire sa bogatom istorijom i prelepom arhitekturom. Koje svetinje vredi otkriti van glavnih turističkih ruta?